Bitef

Ex-pozicija

EX-POZICIJA (PROCES_GRAD 02) Reference predstave su brojne: Jeunetov film Amélie, Wellesov film Preces, Sekspirov KralJ Lear, radovi njemackog koreografa Felixa Ruckerta, pjesnika Danijela Dragojevica, a citiraju se I prijasnjl radovi Shadow Castersa. Projekt Ex-pozidja (proces_grad 02) nastavlja se na trodijelni ciklus koji je zapoceo radom Proces_grad 03. Jedna od osnovnih ¡deja ciklusa jest redefinlranje teritorija Kafkinog ~metafizickog"odmaka unutar konkretnih politickih i filozofskih postavki koje su odredivale njegov zivot i stvaralastvo. U komunikadji Kafkinog I Wellesovog djela, pokusava se zametnutl razgovor о djelu u prostoru I prostoru u djelu, i prodrijeti do onog tajnog, neznanog toposa koji Kafkino djelo cini toliko netaknutim u samom sreu europske umjetnicke tradieije. Svi postojeci dijelovi Kafkinog romana Proces ukljuceni su u dramaturski pian predstave. Spiralni labirint totalitarizma, na koji sifrirano upucuje Kafkin materijal, nije medutim nista drugo do piod „losih navika" individuuma i njegovog straba od diskontinuiteta. Projekt suvereno dodiruje i sve kljucne teme svojih referenci: gubljenje ili slabljenje individuaine odgovornosti, slucaj kao eticki izbor, izmjestanje pogleda, dostojanstvo odabira i dostojanstvo prepustanja, Ijestvicu vaznosti...

Na digitalnom teritoriju procesa_grada, ispituje se nekoliko strategija: s jedne strane, digltalno oko nadzire protagonista u realnom vremenu i prostoru, poput klasicnih kamera za nadzor. S druge strane, kamere ulaze u krupne pianove, koji pak stvaraju psiholosko-znacenjske kontrapunkte, jukstapozicije ili komplementarnosti stvarnom zbivanju. U sljedecem koraku, prizori koji se odvijaju u realnom vremenu i prostoru pred gledateljem fraktaliziraju se; razmnazanjem i/ili spajanjem tih fraktala grade se nove cjeline. Notorna primjena digitalnog ogledala u procesu_ grada, pak, okrece se metafizickom: pikselizirani se pogied umiruje i razblazuje. Projekt koristi vanjske i unutrasnje prostore tvornice Corica. Predstava za publiku zapocinje individualnim odabirom putovanja na osnovu raspolozivih podataka. Gledatelj zajedno s izvodacem dogovara izvedbu predstave. Umjetnici vode posjetitelje na kazalisno putovanje koje traje najmanje petnaestak minuta, ali moze trajati i satima.

Za razliku od klasicne kazalisne percepcije u kojoj se osjetilo vida podrazumijeva, ovaj projekt blizakje istrazivanju intime, unutrasnjeg pogleda Felixa Ruckerta u predstavi Tajna sluzba, izvedenoj na 18. Eurokazu, koja s publikom usposta-vlja odnos nicim zasluzenog povjerenja, dovodeci je u stanje u kojem ova osvjestava svoje najintimnije kocnice, blokirane sfere razlicitih osjetilnih agensa, od krajnje ugode do potpune nelagode. Ali za razliku od Ruckerta, Ex-pozidja je sadrzajno relativno cvrsto definirana, a podrucjem interakcije u potpunosti dominira izvodac, kvaliteta njegove price i njegova vjestina da prizove dozivljaj, pa сак I kemija izmedu njega I posjetitelja.