Bitef

106

Sa 11 &12 Pitera Bruka i predstavom T.E.O.R.E.M.A. Gžegoža Jažine The New Zealand International Arts Festival je ponudio dva izuzetna komada dvojice istaknutih međunarodnih reditelja. Jedan je reditelj koji je menjao lice pozorišta tokom poslednjih pola veka, a drugi će verovatno menjati pozorište tokom narednih pola veka. (...) Snagu i dramatičnost komadu daju sjajna režija, kombinacija svetla, muzike, dekora i vrhunska gluma. Rasveta mnogo duguje originalnom filmu i ostalim italijanskim filmovima 1960-ih, ali i dramatičnom svetlu holivudskih filmova iz 1930-ih i 1950-ih godina, Svaka sekvenca je kao pojedinačna filmska scena i sve se nadovezuju jedna na drugu da bi stvorile zastrašujući domet emotivne složenosti. National Business Review Reč je о scenskoj adaptaciji Pazolinijevog filma Teorema u kome se prikazuje kako Ijudsko telo i duša čeznu za iskupljenjem i sjedinjenjem. U prvom prizoru padre padronea je za pisadm stolom, njegova žena kraj prozora, brat i sestra se uzajamno češljaju a služavku postavlja sto, dok u daljini uporno zvone crkvena zvona.Taj prizor se ponavlja tri puta uzastopce sa manjim izmenama. Zatim stiže tajanstveni stranac, zvona utihnu a tela se bude: stranac sve oslobađa za žudnju i očajanje. Onda on nestaje isto tako iznenadno kao što je stigao, Jažina stvara primamljive, ali i komične slike u prizorima zavođenja. Ne otkriva tajnu stranca, već vešto stvara osećanje napetog iščekivanja kroz deliće tajnih želja i snova. U kratkom filmu, koji se na ekranu projektuje tokom predstava, pitaju neke prolaznike da li se čuda događaju. U pozorištu ih ima i ovo je jedno od njih. Renate Kiett, Frankfurter Allgemeine Zeitung Suptilnost Jažinine predstave u korak prati film, koji je gotovo bez reči i u kojem su čiste emocije i niski Ijudski porivi prikazani u zapanjujućoj vizuelnoj paleti. Ljudi upoznati sa Pazolinijevim delom umeće da cene izrazito filmski kvalitet Jažininog komada. Svaki gest, svaki mali pokret hvata sablasno kinematski dizajn svetla, što čini nenaglašenu estetiku koja prikiva pažnju. Kostimi odražavaju evropsku eleganciju poznih 1960-ih. Muzika prepliće evokativno minimalne događaje (...). AnsamblTß Warszawa glumi precizno i vibrantno. Peter Besley, Lumière Reading Jažina je oduvek pesnik u pozorištu, neko ko stalno traga za mistehjom postojanja ispod površine društvenog i političkog. JacekKopaiski, Teatr