Bitef

114

SLAVKO PREZDIR Spomenik G - režija: Janez Janša, Dušan Jovanovič U okviru bogatog i raznolikog programa u MGL, na Maloj sceni ('studijsko pozorište') mogli smo da vidimo koprodukciju Maske i MGL, umetnički plodnu i dragoceno informativnu scensku rekonstrukciju predstave Spomenik G eksperimentalnog pozorišta Glej, koja je 1972. pomerila granice pozorišnog izraza, a za koju su reditelj Dušan Jovanović, dramaturg Igor Lampret, glumica Jožica Avbelj i muzičar MatjažJarc komad Bojana Štiha uzeli kao polazištei u predstavi ulogu tekstasveli do neprepoznatljivosti. Štaviše, u skladu sa izvođačkom slobodom scenskog protagoniste tekst su zamenili neistorijskim i neideološkim, ali snažno probuđenim, izražajnim, u potpunosti ostvarenim i univerzalnim, čulnim jezikom ljudskog tela, strukturisanjem elementarnog zvuka, pratnjom Ijudskog disanja i primalnom, jednostavnom,akustičnom muzičkom pratnjom. S jedne strane, današnja rekonstrukcija citatima se poziva na sačuvan autentičan, dokumentären materijal (kratakfilmski zapis probe, fotografije, beleške i pisani materijal koautora, medijska razmišljanja о predstavi tadašnjih izveštača i kritičara) i inspiriše se, s pozorišnog stanovišta, onim najdragocenijim; punom stvaralaćkom saradnjom i očaravajućim sećanjem oboje ključnih stvaralaca i protagonista "predmeta istraživanja" (Avbelj i Jarc). S druge strane, sa novim, mlađim koautorima i koprotagonistima (Reba, Narat) u procès istraživačkog i sistematskog oživljavanja scenskog pamćenja, uvodi i elemente primereno prikazanog prenošenja tradicije, s kolena na koleno. Ona je uzajamno stvaralačko obogaćivanje i, na kraju, mada isto tako važno, očigledno produbljavanje nekada buntovnog i smelo izraženog scenskog iskustva u današnjim,drugačijim,istorijskim,društvenim i estetičkim okolnostima. Za razlikuod premijereSpomenikaG 28,januara 1972, kojemje,premadokumentima,prisustvovalolBo gledaiaca, na premijeri rekonstrukcije 27. januara 2009.Teja Reba jejavno prebrojala i,uz datum, upisala tačno 93 posetioca.Tako je sasvim jasno povezala rekonstrukciju - u mnogo manjem auditorijumu - sa današnjim vremenom i mestom. Osim "statističkog" prologa, okvir za stvaranje istraživačkog, kritičkog, te povremeno ironijsko distanciranje ka "predmetu rekonstrukcije", obuhvata i larsvontrirovsku, samo verbalnu, implikadju elemenata scenografije (bele zavese oko pozornice, popločan pod), projekciju odabanih citata iz teksta Bojana Štiha, beleške koautora prvobitne predstave i onovremene kritike. U dnu pozornice je emitovanje nekih prizora iz sačuvanog filma, na malom ekranu prenosivog DVD uređaja. Deo okvira višeslojnog umetničkog ostvarenja bili su, kao i na premijeri pre trideset sedam godina, izvanredna gluma, pies i povremeno pevački doprinos Jožice Avbelj, koja je, sećanjem, probudila i oživela iskrenu miadu buntovnicu svojim još elastičnim I izražajnim telom, zastrašujuće i pomirljivo podižući sve na viši nivo, zahvaljujući zrelom beketovskom životnom iskustvu i luddnosti. Osim toga, zapažen je igračko-pevačko-glumački udeo Teje Rebe, koja je sa izvođačkom revnošću, sopstvenim jezikom, hrabro išla tragom plesnog i pozorišnog nasleđa svoje prethodnice.