Bitef

Narodno pozorište u Beogradu, velika scena 23. September, 20 h Trajanje: 1 h 40 min, bez pauze

REČ REDITEUA Kada je reč о predrasudi povezanoj sa antičkom dramom - da je dosadna i statična, reditelj je na probama predstavnik buduće publike, a ja ne pristajem da mi bude dosadno dok radim. Kada je reč 0 Bahantkinjama, one apsolutno sadrže taj šekspirovski momenat - nema tragedije bez komedije. Komični i zabavni delovi postoje upravo da bi tragediju na kraju učinili još strašnijom. Ne očekujem da moderna publika, bila ona u Stokholmu, Berlinu ili Beogradu, zna celu grčku mitologiju, zato se predstava i ne zasniva na mitološkom, pa čakni istorijskom uglu gledanja. Na probama smo pričali о šezdesetim godinama, о tome kako je tada sve bilo divno - imali ste slobodan seks, ljubav, Vudstok, decu cveća, muziku, sve što je bilo van „normalnog", vrlo strogog društva. A onda, samo nekoliko godina kasnije, imamo rat u Vijetnamu, kuću Šeron Tejt Polanski I übistvo porodice Menson. Nešto što je bilo vrlo blago I puno ljubavi i uživanja, se preokrenulo u brutalnost. Stafan Valdemar Holm A WORD FROM THE DIRECTOR Talking about common opinion that Greek drama is something boring and static, the director is representative of future audience during rehearsals and I don't accept to be bored while I work. The Bacchae have that Shakespearean moment - there is no tragedy without a comedy. Comical and funny parts exist only to make the tragedy even more severe at the end. I don't expect the modern audience anywhere, be it in Stockholm, Berlin or Belgrade, to know the whole Greek mythology, therefore the play is based neither on mythical nor on historic point of view. During rehearsals we talked about the 60's, about how everything was great - there was free love, sex, Wood stock, flower power, music, everything that was out of ordinary, very strict society. But then, only a few years later, there was a war in Vietnam, murder of Sharon Tate Polanski and events in Manson's house. The thing that started as mild, pleasurable and loving turned into brutality. Staff an Valdemar Holm EURIPID je bio jedan od najobrazovanijih ljudi svog doba i u mnogim hronikama se navodi da je on prvi imao ličnu biblioteku. Pripisuju mu se devedeset dve drame, sačuvano je osamnaest tragedija 1 jedna satirska igra. Od trojice velikih tragičara, Euripid je bio najmanje cenjen za života. Ako se zna da je Sofokle osvojio dvadeset i četiri nagrade, a Eshil, čak i posthumno - prema nekim izvorima petnaest, jasno je da Euripid nije mogao da se smatra uspešnim. U Euripidovim dramama radnjom ne upravljaju surovi ali dobronamerni bogovi, niti slobodna herojeva odluka - već neobrazloženi i desto okrutni postupci bogova. Euripid vise ne razmišlja mitski. lako izuzetan poznavalac mitologije (Jan Kot sa simpatijama govori о njegovom „razmetanju znanjem" u Bahantkinjama), Euripid je ispoljio racionalistički stav prema religijskim verovanjima i antičkim legendama i mitovima - koji su bili obavezna tema grčke drame. Usudio se da bogove prikaže kao iracionalne, neobuzdane i lišene osećanja za„božju pravdu". Dok je veteran Maratonske bitke Eshil u ratu video priliku za ispoljavanje herojstva, Euripid je u ratu nalazio samo besmislen ein koji donosi fizičku propast i patnje

123