Bitef

24. i 25. septembar, 20 h Atelje 212 Trajanje: 2 h 30 min, sa pauzom

JURIJ POGREBNIČKO roden je 1939. godine. Diplomirao je na Lenjingradskom institutu za pozorište, muziku i film u klasi čuvenog pedagoga Roze Sirote. Posle završetka studija, režirao je u gradovima: Vladimiru, Lisvu, Brjansku, Novokuznecku, Krasnojarsku, Omsku, Kijevu... Krajem 1 970-ih i početkom 1980-ih radio je kao reditelj kod Jurija Ljubimova na Taganki. Godine 1983. preuzeo je mesto glavnog reditelja u pozorištu na Kamčatki. Od 1988. je umetnički rukovodilacTeatra Okolo, kraj kuće Stanislavskog.To je malo pozorište u središtu Moskve,zapravo pored kuće velikog reformatera ruskog pozorišta. Naziv pozorišta, međutim, ne govori samo о geografskoj blizini."Pozorište je glumac", kaže Pogrebničko, isto kao i Stanislavski. Od sredine 1990-ih Pogrebničko se bavi pedagoškim radom. Pogrebničko je često radio Čehova. Režirao je sve njegove velike komade: Caleb, Ujka Vanja, Trisestre, Višnjik... YURI POGREBNICHKO was born in 1939. Graduated from the Leningrad institute for Theatre, Music and Film. Studied under distinguished educator Rosa Sirota. After graduation directed plays in different cities: Vladimir, Lysva, Bryansk, Novokuznetsk, Krasnoyarsk, Omsk, Kiev... In the late 1970s-early 1980s worked as a director under Yuri Lyubimov on Taganka. In 1983 Pogrebnichko was invited to become the head director at a Kamchatka theatre. He has been the artistic director of the TeatrOkolo Doma Stanislavskog (Theatre Nextto Stanislavski's House) since 1988.This small theatre is in the heart of Moscow - indeed, next to the house of the great reformer of the Russian theatre. The name of the theatre, however, does not refer to the geographical nearness alone, "Theatre is the actor", says Pogrebnichko, like Stanislavski. Since the mid 1990s Pogrebnichko has also been involved in teaching. Pogrebnichko has often turned to Chekhov. He directed all of his major plays: The Seagull, Uncle Vanya, Three Sisters, The Cherry Orchard. Olga: Proćiće vreme I otići ćemo zauvek. Zaboraviće nas, zaboriviće naša Пса, gtasove I koliko nas je bilo... Maša: Kako samo svira muzika! Ostaćemo sami Da bismo počeliživot ispočetka... Pogrebničko je Čehovljevim sestrama vratio mladost, bilo je prvo što su primetili moskovski kritičari. To je zaista izuzetno i, reklo bi se retka podudarnost (šteta što će kratko trajati, oko pet godina?) ... Sada su glumice, doskorašnje studentkinje radionice Jurija Pogrebnička, sa diplomama Ščukinske škole, vršnjakinje Čehovljevih junakinja ili čakmalo mlađe...Jurij Pogrebničko napominje da je tom predstavom pokušao da kaže da "čovek odnekud zna šta je Ijubav, ali je ne dostiže ili nije u stanju da je dostigne. Čovekova drama nije u tome što nije voleo, već što nije u stanju da voli, pa tako ne ostvaruje svoju misiju." Pogrebničko govori о Ijubavi i pamti smrt. Na početku predstave, u praktično praznom prostoru, vidimo gvozdeni sto na kojem leži čovek, kao pred opelo.To jeTuzenbah, baron. Zatim će umetnik, naravno,"oživeti"i uključiti se u predstavu, ali će uskoro strastvena razmišljanja baronova o"divnom

133