Bitef

During the first few minutes the action is purposefully removed from Chekhov's time: a young, cheerful female guide enters the stage almost running and tells the young people following her, maybe history maybe legend that once upon a time in this small building of old Moscow was Konstantin Stanislavski's coach-house!.. The individuals on the stage perform Chekhov's text and from familiar and well-known cues emerges that Chekhovian atmosphere which the director so marvellously recreates: the play's dramatic tension, its humour and its poetry, A propos, Yuri Pogrebnichko staged this A. Chekhov's play three times. He used its text much more frequently, incorporating the Three Sisters characters in other productions. The first was the production, with which Yuri Lyubimov opened theTeatr naTaganke Big Stage in May 1981, The new space dictated its own conditions. The way in which the production was done, has never been seen or known before. For the first time the theatre let in a living, a real city: Moscow. The production remained on the repertory of theTeatr naTaganke until 1994. Ala Šenderova JURIJ POGREBNČIKO JEVRATIO TRIMA SESTRAMA MLADOST Pun naziv pozorišta Jurija Pogrebnička je Pored kuće Stanislavskog (Около дома Станиславского). Nalazi se u Voznesenskoj uiičici, u susedstvu Leontjevske, gde je, kao što je poznato, živeo osnivač MHATa. Posle požara na velikoj pozornici, u teatru Okolo pre pet godina, predstave su prenesene na malu pozornicu. Ona se zove La Stalla, odnosno konjušnica. Prema predanju, i taj je kućerak pripadao Stanislavskom. Jurij Pogrebničko je Tri sestre režirao prvi put još početkom 1980-ih, na Taganki. Njegov koautor, slikar Jurij Kononenko pozornicu je prekrio zarđalim metalnim pločama i razmestio po njoj metalne krevete. Početkom devedesetih, Pogrebničko je predstavu ponovo režirao u svom pozorištu koje se tada zvalo Teatar na Krasnoj presne. Novu verziju drameTri sestre Pogrebničko je postavio 2009. sa diplomcima svoje klase u Ščukinskoj školi, a kao ispomoć uključio je nekoliko višegodišnjih članova trupe. Sjajna pripremljenost njegovih skorašnjih studenata, najbolji je dokaz da rediteljski rad Pogrebnička nisu igre marginalaca koji svaki komad pretvaraju u nostalgičnu sovjetsku limunadu, već razrađen metod koji zahteva savršen glumački profesionalizam. Ukratko,to znači da sa Čehovljevim komadom, reditelj postupa isto kao nekad Paradžanov u svojim genijalnim kolažima u kojima slaže, recimo, reprodukciju Mona Lize sa parčićima čipke i novinskim isečcima. Zato siuga Ferapont, koji se pojavljuje pravo iz dvorane, nešto komentariše о srećnom izumu reditelja, maloj penziji koja nije dovoljna čak ni za laksativ. Maša i Veršinin igraju uz otrcanu romansu,a ufinalu čujemo Tombe la neige Salvatorea Adamoa. U svakom drugom pozorištu to bi bilo trivijalno, ali ovde deluje kao elegantna ironija.

JURIJ POGREBNIČKO

136