Bitef

Jugoslovensko dramsko pozorište, Scena „Ljuba Tadić" 19. septembar, 20 h Trajanje; 3 h 30 min, sa pauzom

Sonja i njen ujka Vanja primaju goste na imanju kojim sa velikim samopožrtvovanjem upravljaju posle smrti Sonjine majke. Njihov mukotrpan rad znatno pomaže mužu preminule, čuvenom i obožavanom profesoru. On dolazi na selo da bi se malo opustio i dovodi svoju mladu ženu. Po dolasku, ispoljava svoju temperamentnu prirodu, pa galami i besni na račun glupih provincijalaca. S obzirom na pravu profesorovu narav, kao i na naizlged neuzvraćenu Ijubav ujka Vanje prema novoj profesorovoj ženi i Sonjina osećanja prema zelenom aktivisti Astrovu, i Sonja i Vanja shvataju da je proteklih dvadeset pet godina bilo velika greška. Anton Čehov je svoje velike komade nazivao komedijama ili dramama i oba opisa govore sami za sebe, a istovremeno stvaraju zabludu; sva njegova delà su tužna, a ipak smešna. U Ujka Vanji Čehov apsolutno odbija da ponudi odgovore. On nam jednostavno prikazuje prizore kao što to sugeriše podnaslov komada - Prizori izseoskog života. Ujka Vanja, objavljen 1897, zapravo je prerada ranijeg Čehovljevog komada Šumski duh. „Često su me krivili", kaže Čehov,„da pišem о sitnicama, da nemam pozitivne junake... Ali gde da ih nađem? (...) Kad smo mladi, cvrkućemo zanosno kao vrapci na gomili izmeta, all kad nam je četrdeset, već smo stari i počinjemo da razmišljamo о smrti. Baš smo vam neki heroji!" Sonya and her Uncle Vanya receive visitors at the estate that they have managed with much selfsacrifice since the death of Sonya's mother. Their hard work has been of great help to the deceased woman's husband, a famous and venerated professor. Bringing his young wife with him, the professor has now come to the countryside for some relaxation. Here he gives his temperamental nature free reign, and rants and raves about the stupid country folk. Given the professor's true character, as well as the seemingly unrequited love Uncle Vanya feels for the professor's new wife and Sonya feels for the environmental activist Astrov, both Sonya and Vanya realize that the last 25 years have been a big mistake, Anton Chekhov called his great plays comedies or dramas, and both descriptions are as telling as they are misleading; his works are all sad yet funny. In Uncle Vanya Chekhov completely refuses to provide answers. He simply presents us with scenes - as the play's subtitle Scenes from Country Life - indicates. Published in 1897, Uncle Vanya was a reworking of Chekhov's earlier play The Wood Demon. “I've often been blamed", Chekhov says,"for writing about trifles, for not having any positive heroes... But where am I to get them? (...) In our youth, we all chirp rapturously like sparrows on a dung heap, but when we are forty, we are already old and begin to think about death. Fine heroes we are!"

81