Delo

ОСРПСКОМ ИМЕНУ liO ЗАПАДНИЈЕМ КРАЈЕВИМА НАЈЈЈЕГА НАРОДА — НАСТАВАК II. ГЛАВА Херцеговина и сусједно Приморје (Далмација) (без Дубровмица). 822. год.: види у IV. глави 822. год. Око 92-t. (925.) год. дођоше у Спљет на католичку црквену скупштину паиини посланици, „који су ишли по далматинскијем градовпма п договарали се с хрватском и са српском господом“ („Dalmatiarum peragrantes ciuitates et cum Chroatorum аЦие Serborum proceribus conuenientes“) — тако стоји у сппсима те скупштине.1 Ко је у овој скупштнни био од српске стране? Нека каже Фр. Рачки2 „Uza to valja dvoje uzeti na um: prvo, da je na saboru spljetskom sudjelovao ne samo hrvatski kralj Tomislav sa svojimi velikaši nego i zcihumski knez Mihajlo sa srbskimi velikaši (cum Chroatorum atcjue Serborum proceribus). S toga i dieli se, drugo, spljetska metropolia, odnosno biskupije njezine, u dva diela: hrvatski i zahumski t. j. zapadni i iztočni, u prvom bijaše vladaocem hrvatski kralj, u drugom zahumski knez uz srbske velmože (valjda župane). U opsegu prvoga diela bijahu stolice biskupske u Osoru, Krku, Rabu, Zadru, Spljetu, odprie u Skradinu, Duvnu i Sisku; u opsegu pako drugoga diela u Stonu, Dubrovniku i Kotoru“. За тијем каже: „Капо što је dakle ,,Stagnum“ (Ston) bio u Zahumju, Dubrovnik na rnedji Zahumja i Trebinja, Kotor na medji Trebinja i Dioklie, kano što su u ime države ove biskupije na saboru zastupali zahumski knez Mihajlo i „Serborum proceresu\ tako se imade hrvatski kralj Tomislav smatrati državnom glavorn ne samo zemljišta biskupija zadarske, skradinske...“ (Види п у 1 Фр. Рачкп, Documenta (Mon. spect. hist. Slav. mer. VII, 1877) стр. 190. 2 Rad jugosl. akad. 56 (1881) стр. 78.