Delo

0 СРПСКОМ ИМЕНУ 427 Србље у VII. вијеку у Далмацијп дијелила ријека Цетипа (,,Tiluro (с) [с) Croatis... Cetina...] amne divisi44).1 Поп Андрија Ciccarelli с острва Брача каже 1822. год.: „источеи дио од Цетине до рпјеке Дрпма [прппаде] Србљима“ („1а parte orientale clalla Cetina fino al fiume Drilone [tocco] ai БегђН“Д2 3Цетина je негдашња граннца и у Пвана КаталанићаА Фр. Рачки каже за Хрвате4: „Ovi u prvi mah pobjeelivši Avare posjeli su zemlje ocl Cetine pa prama sjever zapaclu k Vrbasu i Savi, zatiem uz ovu rieku do miesta, gclje u nju Una utiče, a odavle preko Slunja k Senju.“ Источну je границу доцниЈе иоправио и премјестио даље к западу сам Рачки говорећи о хрватској држави. П. К. Ткалчић5 нсписује само поменуте ријечи Фр. Рачкога. Дубровчанин Лука Свиловић нпше6: „Zemlja Srbaljah se ј ernedju Cetinom i Barom lučila u četiri županije: to jesta Nretva ili Poganija, Zahumje, Travunja sa Konavlima, i Duklja.“ C. Љубић каже ово o јужној гранпцп хрватскога насеља:7 južna granica ро nas dopirala је samo do južnoga medjaša Cetinske, Jmoćske i Hlievanske županije, т. j. najclalje do nutrnje Neretve i clo utoka Cetine, gdje su počimali srbski predieli.“ Испор. још ово8: „proti Hrvatom i Neretljanom“, „Hrvate i Neretljane“, „о napadanjih Hrvata i Neretljana“. Види још у Д. Фарлата (ЈПуг. Sacr.) н. пр. III, 40б, 566, 894a; IV 190a; VI 2866, 287a, итд. Једини примјер, који су неки писци спомињали као изузетак, био би Ловро Шитовић родом из Љубушкога (у 18. ви1 Otiorum Croatiae liber unus (1806) стр. 1. 2 BProgramma“ задар. гпмн. на сврш. школ. год. 1859—60 (1860) А, стр. 33—4. 3 Storia della Dalmazia. I—III, 1834—5: II, стр. 188: ,,La parte da oriente fino alla Cettina venne occupata dal Serbli, e l’occiđentale dai Croati fino all' Arsia ed ala citta Albona“. 4 Viek i đjelovanje sv. СугШа i Methoda, I (1857) стр. 24. 5 Hrvatska povjestnica (1861) стр. 3. 6 Kratka povjestnica Dalmacije (1861) стр. 42. 7 Ogleđalo, I (1864) стр. 94. 8 S. Ljubić, Rad V (1868) стр. 63, 64, 65