Gledišta

Deo odgovora na to pitanje čini se nesporan, dok je drugi unekoliko neizvestan. Nesporan se čini deo odgovora koji zahteva ukidanje privatnih dohodaka od zemlje i kapitala. To je negativna strana tog dela odgovora. Pozitivna strana predstavlja zahtev da raspodela društvenog proizvoda bude proporcionalna radu. Neizvesni deo odgovora odnosi se na shvatanje rada koji sadrži socijalističko načelo raspodele prema radu. Da li ćemo pod radora podrazumevati i pronalazaštvo i preduzetništvo? Kako da merimo veličinu rada kada znamo da rad nema imanentnih merila, idok tržište ocenjuje različite radove u zavisnosti od položaja na tržištu, konkretno od toga da li među proizvođačima postoji slobodna konkurencija i koliko je ona jaka. Na ova pitanja moguće je, bar za početni period socijalizma, odgovoriti samo tako kako je odgovorio Marks: veličinu rada (pronalazaštva, preduzetništva) meri i dalje „buržoaska” jednakost, dakle, dohoci koji odgovaraju odnosu ponude odgovarajuće vrste radne snage i tražnje za njom. Socijalizacija radnih sposobnosti, na primer, u obliku „uravnilovke”, pokazala se svuda neefikasnom. Tamo gde su je uveli, zaboravili su na stimulatorsku funkciju privatne svojine. Odgovor koji smo dali na drugo pitanje, razumljivo, znači da postoje različiti tipovi društvene svojine i da izgrađenom socijalizmu odgovara drukčiji tip društvene svojine, tj. drugačija struktura raspodele „prema \ radu”, nego sadašnjem. Postavlja se pitanje kakav je značaj pravne formulacije svojine za društvenu svojinu u ekonomskom smislu. Za privatnu svojinu smo videli da vodi koncentraciji svojine i moći. Privatna svojina u pravnom smislu, otuda, na neki način pospešuje privatnu svojinu u ekonomskom smislu. To bi moglo voditi zaključku da i uvođenje društvene svojine u pravnom smislu samo po sebi pospešuje društvenu svojinu u ekonomskom smislu. Stvar, međutim, nije toliko jednostavna. Kao što znamo, sadržinu svojine pravni poredak određuje zajedno sa strukturom cena, koje formira privreda. Danas postoje takvi javnopravni instrumenti (progresivni porez na dohodak, progresivni porez na nasleđa, porez na imovinu i sl.) koji raspodelu društvenog proizvoda u sistemu privatne svojine mogu približiti principu raspodele prema radu, dakle vrlo blizu onom koji odgovara društvenoj svojini. Umesto da se formalno ukida, privatna svojina se na taj način ekonomski pretvara u društvenu. Struktura relativnih ličnih dohodaka, koja se u privredno razvijenim zemljama menja u prilog napornog rada, takođe tome doprinosi. Posebno u poljoprivredi, delimično takođe i u zanatstvu, deluju na isti način cene, koje formiraju dohotke u tim delatnostima. S

538

OR AUEKSANDAR ! BAJT