Gledišta

hodnicima svodili i Marxovo učenje u okvire raznih struja predmarksovog (i istorijski i logički) mišljenja. Oslobađajući se zabluda koje su dugo u marksizmu bile prisutne, moramo uvideti da su oba ova idejna strujanja bliska u svojim nemogućnostima da dopru do celine Marxovog dela i da shvate sav smisao marksizma, da shvate njegov stvarni odnos, prema građanskom mišljenju i prema revoluciji.- 2 ) Stvarnog marksističkog bavljenja Marxom i marksizmom je mnogo manje nego što bi se stekao utisak na osnovu postojećih bibliografija. 2 3) Freba imati u vidu razliku motiva kojima se rukovode različiti marksološki pristupi Marxu samo ukoliko ostavljaju traga i u načinu interpretiranja njegovog učenja. To bi i bila glavna razlika „građanske” i „marksističke" marksologije. Teolog i uticajni marksolog E. Thier prednjači u jednoj antropološkoj interpretaciji Marxa i marksizma, 24 ) ali njegov stvami interes je teologija, teološko objašnjenje čoveka. Thier smatra: kad god je reč o čoveku, reč je u stvari o bogu. Ogroman je broj onih koji su sporeći Marxu originalnost, pronašli desetine njegovih učitelja, čije je on ideje, navodno, samo preuzimao npr., Ludwig Marcuse, koji smatra da se „mnoge ingredijencije onog mixtum compositum koji se zove marksizam nalaze kod Heinea već 20 godina pre njegovog poznastva s Marxom”. 25 ) 3 oput Thiera, koji smatra da reč o čoveku u Marxa jeste i reč o bogu, da se ne može doreći antropologija bez teologije, „marksist” Staljin i njegovi učenici smatraju da, kad je reč o čoveku, reč je, u stvari, o partiji i državi. Humanizacija društva zamišljala se razvijanjem države i hipertrofijom političke moći. U njegovom konceptu marksizma čovek je utopljen u jednu nemu opštost kao kod Hegela u njegov apsolut. Zato nam se čini tvrdnja R. Supeka

22 ) Vidi: D. Rodin, šta ie marksologija, u: Marks i savremenost, br. 2, IRP, Beograd, 1964, str. 519. 23 ) Broj bibliografija i dela o Marxu je ogroraan. W. Sombart iznosi (D a s Lebenswerk von K. Marx, Jena, 1909, s. 7) da je do 1883. god. bilo oko 20 radova o osnivačima marksizma a već od 1883. do 1904. još 280, od kojih je 215 nastalo za jednu deceniju koja označava prelaz u XX vek. i Hajdu u svojoj bibliografiji u Marx-Engels Archiv (Bd. 2), navode 64 biografije i 19 radova o životu i delu Marxa samo u periodu 1914—1925. godina. Ali tek posle ovog perioda građanska marksologija tek doživljava procvat otkrićem Marxa filozofa. 0 tom najbolje fpvori ooimna bibliografija o „mladom" Marxu u „Annalima" Instituta G, Feltrmelh, Milano, 1964. -') Vidi: E. Thier, A n thropologie des jungen Marx nach Pariser okonomisch-philosophischen Manuskripten, u njegovom izdanju; Karl Marx, National okonomie und Philosophie, Koln und Berlin, 1950; (Posebno izdanje pod naslovom: Das Menschenbild cies jungen Mar x, Gottingen, 1950. Ludwig Marcuse, Heine und Marx, „Der Monat", Jahrg. H. 64, 19a4. AH L. Marcuse još i nije najekstremniji slučaj. Marxovo učenje je Zlocisti omašmjavao Marxovim jevrejskim poreklom, O. Riihl medicinsko-psiholoski, lošom probavom i sL, Breuer strukturom ličnosti samog Marxa, Carr tanatizmora i sl.

1291

MARKSOLOGIJA I NJENE APORIJE