Gledišta

robnoj proizvodnji ne postoje one unutrašnje snage koje su u kapitalističkoj robnoj privredi prouzrokovale pojavu kriza hiperprodukcije 3l ) podruštvIjavanje procesa proizvodnje zasnovano na produbIjavanju društvene podele rada i nužnost usklađivanja međusobnih akcija robnih proizvođača radi normalnog odvijanja društvenog procesa reprodukcije predstavlja najopštiji uzrok svesnog usmeravanja privrednih. kretanja u sistemu socijalističke robne privrede. Međutim, pored ovog opšteg uzroka, malo detaljnija analiza odnosa proizvodnje otkriva i istorijski specifične uzroke koji ne samo da čine svesno usmeravanje privrednih kretanja u socijalističkoj proizvodnji nužnim već u izvesnom smislu predodređuju i sam način toga usmeravanja. Pogledajmo o čemu je reč. Pošto društvena (a ne državna) svojina nad sredstvima za proizvodnju predstavlja osnovu na kojoj počiva socijalistička robna proizvodnja i kako u tim uslovima niko (pa ni država) nema prava da u ime te svojine upravlja sredstvima za proizvodnju i prisvaja rezultate ma čijeg rada, znači da više nije moguć sistem centralizovanog upravljanja privredom i sistem direktivnog planiranja 3 2). Međutim, s obzirom na to da u sistemu socijalističke robne privrede radni kolektivi nisu privatni (tj. grupni) vlasnici sredstava proizvodnje i da svoje učešće u raspodeli društvenog proizvoda mogu obezbediti jedino dotle dok uspešno rade kao robni proizvođači, oni su daleko neposrednije zainteresovani za nesmetano odvijanje celokupnog društ-

31 ) Podsećam da relativno veliki broj marksista smatra da nedovoljna potrošnja radnih masa u kapitalizmu predstavlja krajnji uzrok kriza hiperprodukcije. Ukoliko se od ovoga pođe, onda biti jasno da u uslovima socijalističke robne proizvodnje nikada ne može doći do tak'vih pojava jer su u njoj sami neposredni proizvođači osnovmi nosioci svih bitnih privrednih odluka, odnosno oni sami odlučuju o proizv’odnji i rasPodeli onoga što su stvorili. ored toga, u socijalističkoj robnoj privredi radna snaga nije roba, pa je nestalo i najamnine kao hovčanog izraza vrednosti radne snage i kao sastavnog elementa kapitalistovih troškova proizvodnje, odnosno kao sastavnog elementa cene koštanja niegove robe. Naime, sa najamninom (kao novčanim izrazom vrednosti raclne snage) nestaje i njen protivrečni i dualistički karakter, koji se ispoljavao na taj način što se jednom pojavljivala kao element cene koštanja (za koji je kapitalista zainteresovan da bude što manji), a drugi put 'kao kupovna snaga zbog čega bi ona trebalo da bude veća da bi omogućila realizovanje većeg dela društ\ T enog proizvoda, naime, sredstava za potrošnju. Pošto lični dohoci neposrednih proizvođača, u skladu sa iznetim shvatanjima za radne kolektive, kao robne proizvođače, ne predstavljaju sastavni elemenat troškova proizvodnje (zbog čega bi oni bili zainteresovani za njihovo snižavanje), u sistemu socijalističke robne proizvodnje ne postoje mkakve unutrašhje snage (kao u kapitalizmu) koje bi delovale u pravcu ograničavanja lične potrošnje radnih Ijudi i uslovljavale pojavu kriza hiperprodul^cije. Prema tome, i nužnost svesnog usmeravanja društv'enog procesa reprodukcije u uslovima socijalističke robne privrede nije ni nametnuta nekakvom potrebom eliminisanja kriza hiperprodukcije, kao što poneko misli. 32 ) Kakav je u nas postojao *pre nego što smo pošli putem razvijanja samoupravljanja, tj. putem postepene transformacije državne u društvenu svojinu na sredstvima proizvodnje i sve potpunije afirmacije socijalističke robne privrede u našoj zemlji.

1316

DR MILADIN KORAC