Gledišta

kratije drugog tabora, koristi sva moguća sredstva za jačanje sopstvene dominacije. Lagerska birokratija poput oružanih misionara, uplašenih demokratskom zarazom sopstvenih zemalja, neometano i brutalno guši započete procese vitalizacije socijalizma u Cehoslovačkoj. Kako zaustaviti bujicu soldateske u službi birokratije? Hoće li reakcionarne snage Evrope uspeti da uguše ovu veliku nadu socijalizma ili će propasti kao što je propao pokušaj apsolutističkih feudalnih monarhija da uguše francusku revoluciju pošto je virus revolucije počeo i njih da zahvata (što je trajalo decenijama)? druge strane, kada se posmatra politički sistem iznutra, lako je uočiti razlike u akcionoj sposobnosti pojedinih njegovih delova. U odnosu na različite socijalne interese, nemaju sve institucije jednaku propusnu moć. Partija je, kao faktor konstituisanja organa vlasti (izbori) i njihovog funkcionisanja, spiritus movens političkog sistema. Sem toga, ne manje značajno je i to da odnosi u partiji i način njenog organizovanja i delovanja predstavljaju u velikoj meri model konstituisanja političkih odnosa u globalnom društvu. Sa stanovišta vizije besklasnog društva, partijski sistem, a posebno jednopartijski, predstavlja odlučnu branu afirmaciji neposredne demokratije (posredovanju u procesu rada odgovara posredovanje u upravljanju društvenim procesima to je domet građanskog društva). Da ponovimo još jednu notomu istinu: neposredna demokratija moguća je jedinokaobespartijska demokratij a. 15 ) torijski značaj ove ideje i urgentnost njene principijelne realizacije su sve veći. Opstanak jednopartijskog sistema u vidu monopola jedne partije (tačnije; partijske birokratije) prati gubitak soci j a 1nog senzibiliteta, odnosno zatvaranja prema dmštvu, tj. prema različitim, pa i progesivnim, interesima, idejama i akcijama. Socijalna izdiferenciranost dmštva (sa tendencijom dubljeg raslojavanja) iznedmje različite interese i ideje koje vrše pritisak na zatvorenu straktura partije. U takvim okolnostima, naporedo sa oficijelnom strukturom partije, egzistiraju različite interesne i idejne grupacije koje mogu utoliko više da steknu obeležja

IS ) U jugoslovenskora revolucionarnom pokretu ova ideja postala je aktuelna übrzo posle uvođenja radničkog samoupravljanja. Ona je izražena već 1952. godine na VI kongresu KPJ (SKJ) da bi potpunije bila razvijena u Programu SKJ (1958). 0 tome, pored ostalog, izričito govori i sledeći stav Programa: "Sa slabljenjem društvenih antagonizama, učvršćenjem i razvijanjem socijalističkih odnosa u našoj stvarnosti, Savez komunista slavije sve je manje faktor vlasti, a sve više postaje faktor formiranja i razvoja socijalistčke svesti radnih masa, koje neposredno učestvuju u vlasti, dejstvujući u skladu sa svojim materijalnim, duhovnim i društvenim interesora. . . Vodeća politička uloga Saveza komunista Jugoslavije postepeno će, u perspektivi, iščezavati sa razvijanjem i jačanjera sve obuhvatnijih oblika neposredne socijalističke demokratije" (Program i Statut SKJ, str. 177—178).

1341

GRANICE VLAST 3 I MOGUCNOSTI SOCIJALIZMA