Iz večnoga izvora : stihovi

odvratno čudovište. No srce i duša našega pesnika kako je to divno! — oltar je Večne Istine, koju on vidi u syim formama života: ~

Prenosan je oltar moj 1 ritual ie moi raznolik, Al sveti trepet nosim svud...

«Sveti frepeb! Kako je neobično čuti takve reči u naše vreme beživotne mehanizacije i suhoga industrijalizma. Skeptici će možda te reči nazvati izlivom poetske fantazije ili zabavom u trenucima odmora. No da li je tako? OQ, nije, nije! Pesnik govori potpuno jasno:

Rasputica je iščezla za navek! Preda mnom od sad put ie samo jedan: Beskrajan — hedogledan... No dogledna je na tom putu celj Svakog života i života mog: Bog! («Moje molitve»).

Da, najdragocenija vrlina čovečanstva «Bogotražiteljstvo» — nije uništeno! U nedoglednom hodu Vremena faj se sveti oganj zagorevao u najboljim i najčistijim srcima. A kad je i u našem vremenu, isušenom i šturom, mogućna pojava takih stihova, kao što su ovi u knjizi «Iz večnoga izvora», to onda znači, da Duh Života još nije napustio našu Stradalnicu-Zemlju i da on još nalazi sasude, sposobne da ga prime i, primivši, da ga uliju u duše svoje braće u smirenju i prostoti istinskoga veličja:

K6 žrec svetolik Medi Bogom stojim i čovekom,

K6 vesnik stojim — pružam znak K višem carstvu no nedalekom ...

Knjiga stihova «Jz večnoga izvora» sva je prožeta duhom Svejedinstva i kosmičkim pogledom na svet.

• 157 *