JUS standardizacija

aa = <—<==<==———————

Naši konstruktori, a naročito manje upućeno pomoćno tehničko osoblje obično radi po nekim uzorima. Ti uzor: su različitog porijekla i u njima je materijal različito označen. Pored toga dolaze raznorazne oznake pojedinih proizvođača, tako da se | vrsni stručnjaci u tom haosu teško snalaze. Obično naši pro:zvođači traže u nejasnim slučajevima podatke o namjeni, da mogu izvršiti dobavu. Uprkos tome dolazi veoma često do krivih pr:mjena i dobava materijala.

Posljedica ovakvog stanja su teško, snalaženje i me- ·

đusobno sporazumijevanje, raznorazne oznake za gotovo iste vrste čelika, katkada nezgodne oznake (ruski vafrostalni čelik 45 H 15 N 15 VZS 1,5 MA), krive primjene i zabune, suvišno optereećnje laboratorija i administracije, što sve zajedno uzrokuje znatne materalne gubitke.

U tehničkom poslovanju osjeća se pofreba jednoobraznog označavanja po nekom neutralnom sistemu, koji će omogućiti točno razvrstavanje u skladištima i spriječiti zamjene pojedinih vrsta, omogućiti dopunjavanje novim vrstama čelika bez rušenja sistema | UZ održavanje stanovitog reda, fe putem oznaka grupiratfi čelike sličnih svojstava bez obzira na njihovo porijeklo proizvodnje.

STANDARDIZACIJA

Naravno, da u oznac: ne mogu biti sadržana sva svojstva ! Sve karakteristike pojedinih čelika, već oznaka predstavlja samo čelik stanovitih svojstava, a detaljni poda-i o fim svojstvima nalaze se u odnosnom standardu. U prenesenom značenju oznaka pruža najbitnije generalije dofiČnog čelika, a ne njegov detaljni opis i karakteristiku. Te generalije govore više nego samo ime, a dovoljne su za detaljno međusobno razlikovanje.

U početku sređivanja fehničkog materijala dosfajale su jednostavnije oznake, kako su uvedene kod mnogih stranih naroda. Povećanjem izbora materijala i napretkom tehnike postaju fe oznake suviše oskudne i raznolike, te se pojavljuju prijedlozi država j pojedinaca za označavanje u gornjem smislu. Ovim Hroblemom bave se danas mnogi stručnjaci po svijetu, a većina njih predlaže brojčanu oznaku. Od nama poznatih načina označavanja na toj bazi postoje standardi ČSR (ČSN 1530— 048, ČSN 41 0010, 41 0012); SAD (SAE i AJSI), te prijedlozi metalurga Akimova i Akimovke iz SSSR i našeg Ssfručnjaka d-r ing. Hercigonje. .

| Značenje pojedinih znamenaka u spomenutim načinima označavanja predočeno je slijedećom tablicom:

Zna- ž ati 31 > O Om at | ENA | d-r ing. BT i-onia SAE i AISI CSN J | SSSR ul m zu U O SU: aj MARC Vrst | || | Vrsta maferijala ~ | = | Vrsta materijala | Vrsta maferijala 9 Stepen legiranja ili Skupina po grubom | Skupina po namijeni Skupina Do grubom s skupine čelika kemijskom sastavw | odn. po kemij. sastavu kemijskom sastavu :- - Oznzka najvažnijeg 0J, najvažnijeg Alternativno: Alternativno: = elemerntfa dodatka a - suma primjeSi – ~ najmanja : | = ' Alternativno: tatoo SaU 0 sadržaj C_| redni broj | % 4 2/o.glav. a Sadržaj C u vlaka u sadržaj C | u 1/100% | 01 do 99 | S dodatka | Sadržaj 1/100%/, kg/mmŽ | w 1/10% E OSCE JPEza port aaa Cu : 2 5 Cu1/10%| 1/100% | : O. redni broj 3 —0•+1 o rr

Ovakva se označavanja predviđaju za sve kovinske mater:Jale, pa Je nužno, da se jednom znamenkom označi vrst pojedinih skupina materijala. Oznaka karakteristike, potrebna za međusobna razaznavanja unutar dotične vrste materijala, sadrži, dalje 4 odnosno 3 znamenke.

D-r ing. Hercigonja predlaže os:m oznake vrste sa 4 znamenke stepen legiranja, a iznimno skupine čelika (antikoro i nesagorivi, alatn: i lijevani čelik), najvižniji elemenat, % glavnog dodatka uz više iznimaka, fe sadržaj C u 1/100 odn. 1/10%. Manjkavosti tog sistema su bitne izn:mke, a izražava se samo jedan od više utjezajnih dodataka. Inače s najmanje znamenaka daje najviše karakeristika čelika.

Amerikanski način obuhvata s 4 znamenke skupine čelika po grubom sastavu i danas uobičajenim skupinama, približni sadržaj najutjecajnijeg legirajućeg elementa i sadržaj C u 1/100%. 1! ovdje se navodi samo jedan od utjecajnih dodataka, sadržaj ugljika da je se za legirane i specijalne čelike suviše precizno, a naknadno uvodenje novih vrsta čelika uz održanje reda izgleda otežano.

ČSN daje s 4 znamenke: vrstu čelika po namjeni odn. skupinu po grubom kemijskom sastavu, zbroj dodataka u 7 i sadržaj C u 1/10% te redni broj, a za ugljične čelke mjesto navedene 3 znamenke lomnu čvrstoću U kg/mm* i osnovna svojstva uz neke izn:mke. Znamenka koja označuje redni broj otežava naknadno uvrštavanje novih vrsta a ništa ne govori. Cijeli sistem nije konekventan. . ___Akimov i Akimovka navode s 3 znamenke skupinu čelika, te sadržaj C u 1/100% odn. redne brojeve. Tim rednim brojevima je naknadno uvrštavanje po Vrijed· nosti čelika otežano, sistem nije pregledan za rukovanje, jer ti brojevi ništa ne· govore. Obuhvaćeno, jedva bi bilo dovoljno za međusobno razaznavanje.

Ž Iz literature Je vidljivo, da se osim pomenutih. načina predlažu brojčane oznake i sa 15 znamenaka, a Nje-

mačka je za oznaku legiranih čel:ka. standardizirala 1949 god. označavanje kemijskim simbolima uz navod količina. _

- Naši stručnjaci počeli su se bav:ti ovim problemom koncem 1946 god. u opsegu djelokruga bivše komisije za standardizaciju. U Zagrebu je bio izrađen prvi pr.jedlog. koji je zaključkom stručnjaka iz cijele države bitno prerađen i iskušan u mnogo razn:h alternativa na preko 150 vrsta čelika. Za bazu je uzet kemijski sastav. Uz neznatne Izmjene ponovo je pretiresan liaj prijedlos po najpozvanijim stručnjacima iz svih grana tehničke djelatnosti iz cijele FNRJ, ·a postojalo je više proftuprijedloga. Svi ti prijedlozi b.li su u osnovi alternative dva načina označavanja: na bazi kemijskog sastava i na bazi primjene. Svaki prejidlog imao je svoje zakonitosti i Jogičnosti, te je uglavnom. bila stvar konvencije, što će se konačno prihvatiti. Samo iskušavanjem na brojnim pr:mjerima može se doći do jasnije slike, a fim- putem pošla je i komis:ja za ovaj standard. Kod foga je otpao prijedlog označavanja po namjeni s razloga, što se mnogi čelici upotrebljavaju u razne svrhe, a često se čelik prvobitno odabran za jednu svrhu pokaže daleko prikladniji za drugu namjenu.

Manjim dotjer:vanjem osncvnog prijedloga uz učešće 17 prisutnih članova komisije izraden je konačni pr jedlog, koji se objavljuje u ovom broju biltena sa svrhom, da se podvrgne kritici ostale stručne javnosti, prije nego postane obavezan za sva naša poduzeća. Kod toga se predviđa standardiza-ija svih potrebnih vrsta čelika s detaljnim podacima svojstava, namjene, kem'jskogs sastava, oznaka stranih naroda i ft. d. (sada u radu), a oznake u smislu standarda davala bi posebna komisija sastavljena od predstavnika ustagove kompetentne za standard čelika proizvođača. Komplikovanost oznake je relativan pojam; njome trebaju potpuno ovladati članovi ove komisije, a ostali će po detaljnim podacima standarda navesti tu oznaku kao ime dotičnog čelika.