JUS standardizacija

bi trebalo đa raspolažu sa tri osnovne vrste sivog sirovog gvoždja: jedne namijenjene proizvodnji sivog lijeva male čvrstoće, druge namijenjene proizvodnji sivog lijeva srednje čvrstoće i, konačno, treće namijenjene proizvodnji sivog lijeva velike čvrstoće.

Složenu vezu izmedju masivnosti odljevaka, vrste sivog lijeva i tehnologije proizvodnje litine prikazuje slika Je Kao kriteriji za provjeru ispravnosti pridruživanja vrste sivog lijeva odlje= vku služe mikrostruktura te čvrstoća ođljevaka. Smatra se, da je nekom odljevku ođredjene masivnosti pridružena odgovarajuća vrsta sivoga lijeva ako

se mikrostruktura odljevka sastoji od grafita tipa A u željeznoj matici, koja je pretežno perlitna. Takva ispravna mikrostruktura ima za posljedicu čvrstoću odljevka u iznosu oko 250 MPa. Opisani način pridruživanja vrste sivog lijeva masivnosti odljevka smatra se optimalnim, jer se u tom slučaju postizava najbolja žilavost odljevka. U slučaju odljevaka od sivog lijeva Otpornost uđarnom opterećenju igra veću ulogu od čvrstoće, tj. od otpornosti u uvjetima statičkog kratkotrajnog opterećenja, jer su odđljevci gotovo uvijek predimenzionirani, tako da naprezanja u njima imaju veoma male vrijednosti (13).

Sl. 1 će se objasniti na primjeru pridruživanja vrste sivog lijeva odljevcima sređnje masivnosti. Odljevcima srednje magsivnosti obično se pridružuje vrsta sivog lijeva SL. 20, približno eutektičkog sastava. Sivi lijev SL 20 je onaj, koji u odvojeno odljevenoj šipki promjera 30 mm ima čvrstoću od 200 do 250 MPa. Da bi se dobila takva vrsta sivog lijeva, treba kupolkom uz hladan uzduh taliti zasip, koji se sastoji od oko 40% siVOg sirovog gvoždja, oko 50% kružnog i lomljevine lijeva, te do 10% lomljevine čelika. Sivo sirovo gvoždje je najvažniji sastojak zasipa, treba se proizvoditi u visokim pećima i u ovom slučaju treba biti pogodno za proizvodnju sivog lijeva SL 20, tj. za odijevke srednje masivnosti. Takva se pogodnost postizava proizvodnjom sirovog gvoždja odgovarajućeq kemijskog sastava u samoj VisO- ? koj peći. Na sl. 1 ovakvo sirovo gvoždje nosi oznaku SSG II. Sivo sirovo gvožŽdje je nosilac klica kristalizacije.

S obzirom na veliki udio sirOvOg gvOŽdja u zasipu, litina posjeđuje dovoljnu količinu klica kristalizacije, tako da otpađa potreba za cijepljenjem.

Ukoliko se ovako dobivena litina upotrebljava za proizvodnju odđljevaka male masivnosti, u njima se postizava grafit tipa A 1 B (a uz grafit tipa B često se javlja patološki ferit), te

čvrstoća u odljevku od oko 350 MPa. Proizvode li se ovom litinom odljevci sređnje masivnosti, tada se dobiva primarna mikrostruktura, koja se sastoji

ođ grafita tipa A, sekundarna mikrostruk=-

· tura, koja se sastoji od perlita, te

čvrstoća u odđljevku ođ oko 250 MPa.

'S obzirom đa je SL 20 namijenjen upra= vo odljevcima srednje masivnosti, postigli su se optimalni pokazatelji. Lije=vaju li se od SL 20 ođljevci velike ma= sivnosti, u njima se postizava nešto grublji grafit tipa A, ali se u željez-. noj matici uz perlit javlja i ferit

tako da čvrstoća odljevka iznosi oko

150 MPa.

Težnja za pojeftinjenjem zasipa dovela Je do smanjenja udjela sivog sirOVOg gvoždja i do povećanja udjela lomljevine čelika. Smanjenje udjela sirovog gvoždja ima za posljeđicu smanjenje količine klica kristalizacije u litini, uslijed če= ga dđođatnu količinu klica kristalizaciJe treba unositi cijepljenjem. Takav je postupak, medjutim, pogodan prvenstveno za odljevke velike masivnosti, jer se samo kod njih postizavaju optimalni strukturni pokazatelji, te optimalna mehanička svojstva. S obzirom na taljenje zasipa s velikim udjelom lomljevine čelika, za proizvodnju litine za cijepljeni lijev primjenjuje se prvenstveno kupolka uz vruć uzdđuh. Izvjestan je udio sivog sirovog gvoždja u zasipu, međjutim, i u ovom slučaju neophodan, da se smanji opasnost od posljeđica slijeganja, koje proizlaze iz povećanog udjela lomljevine čelika u zasipu.

sistematizacija sirovog gvožđa s gledišta namjene

U osnovi, s gledišta primjene postoje

tri vrste sivog sirovog gvoždja namijenjene za proizvodnju ođljevaka od si-

vog lijeva. Radi se o vrstama koje su prikladne za sivi lijev male, srednje, odnosno velike čvrstoće. S obzirom na vezu koja postoji izmedju masivnosti odljevaka i vrste sivog lijeva, može se, zapravo, reći đa postoje tri osnovne VISte sivog sirovog gvoždja:

a/ prva je vrsta namijenjena proizvodnji litine za odljevke male masivnosti;

b/ druga je vrsta namijenjena proizvodnji litine za odljevke srednje masivnosti;

c/ treća je, pak vrsta namijenjena proizvodnji litine za odljevke velike masivnosti.

Vrstu sivog sirovog avoždja bi trebalo, stoga, ocijeniti na temelju svojstava sivog lijeva, koji se, uz odredjenu tehnologiju, pomoću nje dobiva.