Književne novine
STRANA 4
KNJIŽEVNERROVINE·
GODIŠNJA SKUPŠTINA DRUŠTVA KNJIZEVNIKA HRVATSKE
_ U Zagrebu je 13 o. m. ođržana godišnja skupština Društva književnika Hrvatske. Skupštini su prisustvovali generalni sekretar Saveza književnika Jugoslavije Čedomir Minderović i izaslanik Ministarstva prosviete Hrvatske, pomoćnik ministra Lukatela.
Rad skupštine otpočeo je kratkom uvodnom rečju prefsednika Društva Slavka Kolara, koji je, pored ostalog, rekao:
„»Bilo bi i od uprave kao i od članstva neskromno da zaslugu za uspjehe Društva pripišu samo sebi i svom radu i nastojanju, jer je tai napredak ustvani samo logičan rezultat u općoj obnovi i izgradnji naše zemlie, u izgradnji novog društva. Naročito kad imamo u vidu ogromne napore i veličanstvene uspjehe i pobjede naših narodnih radnih masa, koji su postimmuti baš prošle godine, druge godine naše Petoljetke, Utoliko pre, što moramo konstatovati da hrvatski književnik još uvijek nije uspio đa uhvati korak sa velikim vremenom u kojem živi, ni da obuhvati i savlada probleme koji pred njim stoje. Isto tako ni gigantska borba koju su naši narodi vodili protiv okupatora i njegovih sluga nije još uvijek našla adekvatan izraz u našoj književnosti.
Istina je, i pohvalno je, da se s tim stanjem nitko ne miri i ne zadovoljava. Dobra volja, nastojanjie i napori naših književnika ne mogu se poreći. Problemi stvaralačkog rada. pitanja forme i književnog zanata, a naročito pitanja iđejnošti predmet su brojnih stuđija, eseja, kritika i članaka u našim časopisima i novinama.«
Na kraju govora S. Kolar. osvrčući se na kampanju koja še od strane nekih rukovodilaca susednih zemalja vodi protiv naše zemlje, istakao je:
»Mislim da je potrebno da i mi, hrvatski književnici, i ovom prilikom izrazimo svoje ogorčenje i negodova-– nje protiv te nevjerovatno ružne i nedostoine kampanje. Kao što je čitav naš narod, okupljen i organizovan u Narodnom fromtu, ogorčeno odbio i riječima, a još više djielom. novim radnim pobjedama, sve klevete i uvređe nanesene našim narodima. Partiji i drugu Titu, tako i hrvatski književnici jednako oštro osuđuju tu kampanju i oštaju mnepokolebljivo vjerni slavnoj Komunističkoj partiji Jugoslavije, njenom rukovodstvu i drugu Titu, proslavljenom i voljenom narodnom vođu i heroju.«
Poslije toga govorio je Č. Minđerović, koji je naglasio s jedne strane
ljubav naših narođa prema piscima i s druge strane obaveze pisaca koje iz 'toga proističu. On je, pored ostalog, rekao:
»Od pre osam meseci naša zemlja je u izuzetnom položaju — reč je o kampanji koju vođe i demokratske zemlje protiv nas, protiv izgradnje a&ocijaliz-ma u našoj zemlji. To duboko tangira i naše pisce, i kao građane i kao stvaraoce. Pored ostalog, svako naše delo u specijalnom je položaju s obzirom pa Ovakav položaj naše zemlie. Posle Re= zoluoije Informbiroa sva naša savremena dela, koja su bila primljena, objavljena ili pripremana za objavljivanje u zemljama narodne demokratije, diskriminisana su,
Naša literatura mnogo zaostaje za socijalističkom izgradnjom naše zemlje, zaostaje za svestranim „rastom našeg života u gradu i na selu. Nismo uspeli da u dovolinoi meri osvetlimo ono što živi u našem narodu. u našem čoveku. Mi moramo posegnuti duboko u našu stvarnost. u ono što osjeća naša omladina, naša Armija, naš radnik i naš seljak. A dela koja budu snažno i umetnički duboko i verno odrazila tu našu novu stvarnost i našeg novog čoveka, biće 'ioš jedan od dokaza da su naša Partija i naši narodi na pravom putu.
· Odlučnu ulogu treba da odigra naša kritika, Relativno oživlienje je neošporno nastalo. Ali, još uvek. mi najčešće tražimo u nekom delu samo njegove negativne strane, samo negativne osobine. Međutim, zadatak prave kritike treba da bude i osvetliavanje pozitivnih osobina dela, U nizu naših dela postoje i značajne književne vrednosti, koje se u kritici ne smeju mimoilaziti.
Treća stvar koju freba pomenuti to je produbljavanje kultume saradnje među našim republikama, Iako smo poslednje godine u tome mvostigli zaista značajne uspehe aktivnošću sWvih naših udruženja, "još uvek se nedovoljno poznajemo među sobom. Tome problemu hrvatski Kkniiževnici treba da i dalje posvećuiu punu pa• žnju, truđeći se da, pored ostalog, u većoj meri pretstave svoje kulturne vrednosti i iskustva u rađu kroz »Književne novine«. a
Na kraju ie Č,. Minderović pozdravw Skupštinu i zaželio jioi u ime Uu= prave Saveza književnika Jugoslavije i Udruženja Kknjiževnika Srbiie da donese pozitivne i plođonosne zaključke, .
Izvještaj sekretara Društva
_ Zatim je sekretar Društva Petar Šegedin pročitao izvještaj o radu Društva u toku protekle godine, P. Šegedin je, pored ostalog, podvukao:
Organizovanost čitavog našeg ŽiVOta, usmjerenog prema jasnom “#&ilju, što ga osnovna snaga našeg državnog organizma — Komunistička partija JUugoslavije na čelu s drugom "Titom postavlja pred nas, njen naučni DpDogled na svijet, učinili su, đa nam misao jedinstva ekonomsko-političkokulturnog života ne samo postaje jasna, već uvjerljivo naša. Svakodnevno zbivanje oko nas potvrđuje je, a i naše vlastito iskustvo, na našem specifičmom području, ovjerovljava . je. Rečeno — nekada moglo bi zvučiti kao fraza, danas znamo kakav se odlučan sadržaj u njoj krije. Nezamisliva nam je danas dezinteresiranost za Život, za sudbinu svih nastojania u mašoj zemlji. Petoljetka je i naša živa riječ, njena perspektiva stvar je i svakog od nas. Urašteni u organizam naše zemlje stupamo u treću njenu godinu ne samo gotovi da uložimo sve snage za njen uspjeh, nego zapravo čvrsti u već otpočetom rađu.
Peti kongres Partije, održan u ioku ove naše radne godine, razjasnio je mnoge probleme, osvijetlio naš državni i narodni put, a referatom. druga Milovana Đilasa i nama dao jasnija
. idejna uporišta, i
'No, drugovi, bili smo i još uvijek smo wWvjedoci jednog neočekivanog · zbivanja, koje je otpočelo napadom Informbiroa na našu zemlju, našu Partiju i njen Centralni komitet 5 drugom Titom ma čelu. Od toga napada prošlo jie više od sedam mjeseci. Iskustva svakidanjeg našeg života potvrđuju naše svijesno pouzdanje u naše majviše rukovodstvo. U tom pogledu ništa se u nama nije izmijenilo. ' Pored svih kleveta mi smo i danas jednako kao i prije uvjereni. da naše ·prokušano rukovodstvo pravilnim pu-
. tem zemlju vođi u socijalizam, da stoji i pored najnevjerojatnijih napada koje čime vlade narodnih demokracija | SSSR protiv naše zemlie — u antiimperijalističkom, demokratskom socijalističkom frontu, jer po. 6voioj biti, po svojim revolucionarnim socijalističkim ftrađicijama i ne može drugdje stajati.
Sebe u to ne moramo uvieravati! ___Zar divni napori što ih naša zemlja čini, sve žrtve i pobjede ne govore jasno? Savjest naša kao književnika me može ostati mirna pred očiglednim neistinama, pred doista zaprepašćujućim cinizmom kojim se prelazi preko svjh žrtava, preko svih napora, preko najočiglednijih dokaza naših diela i naše volje u izgradnji socijalizma. u izgradnji bratstva među narodima. Kuđa god kreneš našom zemliom naići ćeš na djela, ljude, kojima znoji. briga svaki napor uma, svaki pogled u budućnost govori: sotijalizam: naići ćeš na čistoću srca vjere u čovjeka spremna na svaku žrtvu za ono što se zove socijalizam.
Mi smo, drugovi, ponosni što 8#mo dio toga narođa!
Naši književnici su vrlo aktivno sudjelovali u raznim 6indikalnim i frontovskrim organizacijama, u centralnom, narodnom sveučilištu i kulturnim do movima. Samo društvo je organiziralo #li čitanjem svojih članova potpomoglo
34 književne večeri. Među ovima je p• trebno istaknuti turneju po Dalmaciji i Istri, gostovanje u Beograđu i N.R. Srbiji, kao i sudjelovanje na priredbama dana armije u Zagrebu, Sisku, Karlovcu, Varažđinu i Mariboru.
Pitanje književnih većeri, kao što znate, živa: je tema naših sastanaka. Tako se mora priznati, da smo u ovoj godini, smanjujući broj predavanja, a nastojeći podignuti njihov kKvalitsi doista i podigli kvalitet, ipak moramo reći, da nas njihova ideološka, organizaciona i opća kvalitativna visina još u potpunosti ne zadovoljava.
No prava naša djelatnost jest ona po kojoj i jesmo književnici, djelatnost stvaralačka, Potrebno je u ovom izvještaju, barem u osnovnim linijama, pnikazati taj rad. Navest ću stoga ovdje, uglavnom, sve ono što se kod nas pojavilo kao originalno djelo u svim vrstama književnosti:
1. Proza: R. Marinković: »Proze#, I. Dončević: »Životopis bez svršetka«, N. Simić: »Brkići iz Bara«, M. Beretin: »Djetinjslvo seoskog proletera*, J. Barković: »Sinovi slobode«.
9; Poezija: Š. Vučetić: »Pjesme«, G. Vitez: »San boraca u zoru«, V. Parun: »Pjesme«.
3. Drama: S. Kolar: »Narod je strpljiv«, S. Kolar: »Sedmero u podrumu«, M. Božić: »Sedam gomolja« i »Povlačenje«, M. PFeldman: »Doći će dan«.
4. Scenarij: J. Horvat: »Zastava«, Z. Črnje: »Posljednji odreda.
5. Dječja i omladinska književnost: J. Pavičić: »Rađost mladog pokoljenja«, »Dva druga«, »Poletarci« i »Djeca se igraju«, S. Sever: »Mali kinez Kong«, IL. Laszowski: »Pionirka Dubravka«. ·
6. Kritika: M. Franičević: »Pisci i problemi,
1. Bibliografija: J. Badalić: »Bibliografija kazališne i dramske književnosti«. : .
8. Prevodna književnost:
U našoj republici izlaze mnoga djela iz stare klasične i nove svjetske književnosti. Držim, međutim, da bi bilo suvišno sve ovdje navoditi. No svakako je potrebno istaći prevodilačku djelatnost dr. M. Kombola, J. Benešića, G. Krkleca i D. Cesarića, Prijevod Danteova Pakla, Mickijevića, Bezruča, prijevodi iz stariie i novije ruske i sovjetske lirike, prijevod Prešermna vrijedan su doprinos prevodilačkoj umjetnosti kod nas.
Aktivitet našega članstva. došao je naročito do izraza u našim časopisima, U 1947. postojala su u Hrvatskoj dva časopisa »Republikas i »Djelo«. U 1948. »Djelo« je prestalo izlaziti, ali
su se zato pojavila dva nova časopisa
»Hrvatsko kolo«, koje izlazi kao tromjiesečnik. i »Izvor«, časopis mladih, tako da sada u našoj republici izlaze tri časopisa, Svaki od njih ie već barem zacrtao &voju fizionomiju. U njima su se javili odlomci romana (Kaleb, Dončević — »Republika«s), pripovijetke i poezija koje ne ću posebno navoditi, ali sve to svakako znači doprinos u našim naporima. I kritika izuzevši knjigu »Pisci i problemi« M. Franičevića — iscrpila se mwnilozima štampanim u ovim revijama, Ako pogledamo kako ije naše članstvo sudjelovalo u tim časopisima, vidjet će se,
da ae ono pokazalo doista aktivno, iako smo svijesni dužnosti da pojačamo napore, jer uložene snage ne odgova– raju našim mogućnostima.
Poredimo li ovu godinu s prošlom, vidjet ćemo da se krenulo naprijed, no još uvijek, kao baštinu prošlih godina, vučemo nesavlađan nerazmjer između razvoja naše ekonomsko društveno-političke podloge i našeg odražavanja te podloge. Mi još uvijek zaostajemo. Ne proftivuriječi ovo niječima napznijed rečenim, jer usprkos svemu naš je rad doista čišći, Ali potrebno je naglasiti, da ideološka snaga i oštrina zahvata nisu u dovoljnoj mjeni postale našim bićem,
U objavljenoj prozi još uvijek pre=>
vlađuje temat iz predratnog života. Temat iz borbe i obnove javlja se djelomično kod Beretina, a u potpunosti kod Barkovića. Sama ova činjenica nam govori kakvi nam se zadaci nužno nameću. Što se samog femata tiče, u poeziji smo otišli dalje, ali treba naglasiti, da je taj temat, u zbirkama koje su jzašle. izražavan često kroz dekadenina raspoloženja strana volji za životom koju pokazuje naš narod. Vidljivi uspjesi postignuti "su u dramskom stvaralaštvu. Objavljena su četiri dramska diela iz oslobodilačke borbe, Ođ tih je jedno već prikazivano, a drugo će biti u naiskorije vrijeme. I naša omladinska knjiga bilježi napredak. Kritika. kao snaga, koja bi morala davati smjernice, koja bi uvjerljivo objašnjavala i pomagala piscima kođ nas se ioš ne javlja u pravom smislu. Doista, čine se mnogi napori ,ali upravo tu. gdie je potrebna visoka idejna svijest, široke mogućnosti doživljavanja i prava mjera i takt u riječi, najteže se uspijeva.
O našim časopisima. govorilo &e u nekoliko mahova. »Republici« je bio posebno posvećen i jedan naš plenarni sastanak, Usprkos svih nastojania slabosti nisu nestale. Bržom i potpunijom izgradnjom nas samih nestajat će i te slabosti. Ovakovi kakovi jesu i gledajući ih u razvoju, oni su doista odraz našeg idejnog i stvaralačkog nivoa. |
Ovdje nam se nameće i pitanje »Književnih novina«, Mi još dovoljno ne shvaćamo, da su Književne novine, upravo zato jer su savezni list, i naš list. Jača suradnja svih naših članova ukazuje se neophodnom.
(U svom izvještaju drug Šegedin je dalje naveo broj članova Društva sa novoprimljenim članovima i kandidatima, zadržao se na pitanju rada s mlađim piscima-početnicima, pokazao šta je učinjeno a šta još, više treba učiniti za pomoć mlađim piscima u idejnom uzdizanju i profesionalnom usavršavanju, „amalizirao unutarnji rad Društva kroz blenarne sastanke i sastanke pojedinih sekcija, naveo šta je učinjeno za olakšavanje života i poboljšanje radnih uslova članova i naveo pomoći koje su ukazane pojedinim članovima.)
Težište našega rađa bilo je i ostaje naše stvaralaštvo. Drukčije ne može ni biti, jer je ono ne samo ostvariva= nje naš samih, kao individua, već je ono snaga kroz koju govorni i treba da govori naš narod. Naše Društvo služi fome i sve svoje organizacione oblike treba da u najvećoj mjeri posveti to-. me.
Nikada u našoj zemlji — nastavio je Šegedin — nije bilo tako iasno što hoćemo i što treba raditi. Pogled na svijet marksističko-lenjinistički, pogled na svijet naše osnovne i vođeće &nage KPJ jest temeli i našeg iđeolo=
škog. gledanja. Peti kongres Partije i česte izjave naših rukovodilaca osvjetljuju neposrednije žive probleme današnjice, Pred nama je zemlja naša, koja, možemo reći prvi put u Svojoj teškoj povijesti radi za sebe i radeći za sebe radi u interesu naprednog ČoOvječanstva, U tom okviru je naše mjesto, tu nalazimo odgovore na sva bitna pitanja i prostor za naš ljudski, socijalistički, aktivitet, Naš društveni rad mora nam u tim okvirima omogućivati lakše snalaženje.
I u tom smislu moralo "bi se pojačati ideološki rad na našim radnim sastancima, ali ni u kom slučaju on ne bi smio ostati čisto teoretski, potrebno ga je povezivati s konkretnim radom na čitanju i analizi izašlih djela, na našim vlastitim još neobjavljenim tekstovima itd. Tu treba da bude {iežište našega rada. Nadati se je da će ovo pojačati i naš stvaralački rad, aktivizirati i one koji se još dovoljno nisu snašli i alktivizirali.
Na nama je književnicima, da poradimo na što jačem produbljivanju uzajamnih kulturnih odnoša među svim našim narodima, da posvetimo, još weću brigu onim krajevima koji su pripojeni našoj zemlji, Tu treba da pomognemo životu i bujanju velike misli bratstva i jedinstva. Na tom poslu treba se povezivati s našim mladim drugovima književnicima.
Subjektivni faktor, kojeg sam napomenuo pa početku, vrlo je važan. Marks je govorio, da čovjek stvara historiju. U tom smislu na nama leži velik zadatak i odgovornost pred narodom, kulturom i našim „rukovodstvom. Zadatak taj je bitan za nas kao književnike, sinove herojskog narođa, koji pod vođstvom naše Partije na čelu s drugom Titom izgrađuje socijalizam.
Diskusija povodom izvještaia
Posle referata P. Šegedđina razvila se živa diskusija. J. Horvat, osvrćući se u početku na referat sekretara i riječi Č. Minderovića, koji je nagla6io ljubav naših naroda prema književnosti i prema našim piscima, uka-– zao je na dužnosti koje proističu iz takvog odnosa.On je, između ostalog, rekao:
»Među nama nema pisca koji tu ljubav nije osjetio. Država, narodna vlast, ukazuje nam ogromnu pažnju. To nas samo obavezuje da u svome radu češće i neposrednije uzmemo učešća u rješavanju svih značajnih pitanja ne samo našeg kulturnog, nego i ekonomskog i političkog života. Mi premalo koristimo naš ugled u tuma= čenju i rješavanju problema koji povremeno okupljaju pažnju cijele naše javnosti.«
Na kraju je predložio da i ove gEodine Društvo izda zbornik radova svojih članova koji će biti na raznim radilištima, koristeći kođ toga iskustva zbornika »Na pruzi« — 8 time da se uklone nedostaci koji su vidni u tom zborniku.
Posle toga uzeo je reč Marin Franičević, koji je rekao:
»Prtljag prošlosti 8 kojima naši književnici ulaze u današnjicu raznovrstan je. Drukčije ne može ni biti. No prihvaćajući u osnovi našu sivar– nost kakva je ona danas i put kojim se naša zemlia kreće — usprkos raznovrsnim klevetama s kojegod strane one dolazile — ogromna većina naših književnika kreće se po toj razvojnoj liniji i mi na toj platformi Uusp ešno rašćišćavamo peltnove i savladavamo teoretski i praktički u tim diskusijama materiju o kojoj je riječ. I gotovo bi se moglo reci da kad bi naša pisana kritika bila na visini nekih diskusija u sekcijama ili na plenumu., bilo bi suvišno raspravliati o tom problemu.
A ipak je potrebno, jako potrebno govoriti o problemu kritike, jer nas pisana kritika ni u kom pogledu ne može zadovoliiti. Ako pokušamo ocjeniti našu savremenu kritiku (govorim specijalno o kritici u Hrvatskoj) moramo bezuvjetno doći do zakliučka: „
1) da mi kritike u dovolinoj mjeri nemamo i da na mnoge važne, veoma važne pozitivne kao ni na simptoma-– time negativne pojave, uopće ne reagiramo ili reagiramo sa zakašnjenjem i nejasno, odnosno mlako.
%) da naša kritika nije uvijek dovoljno principijelna, da je često idejno zbrkana ili čak iz osnova kriva i
3) da je naša kritika gotovo iskljuščšivo vrlo jednostrana.
Konstatirati to nije naročito teško. Ta činjenica stoji tu pred nama. Analizirati u tom smislu momentalnu situaciju — još uvijek je mnogo lakše nego osloboditi se svih tih hnedostataka. No. uočavajući izvore pDogrešaka, činimo prvi korak ka oslobađanju. a
~. Mi smo se borili u prošlosti, mi se borimo danas i borit ćemo se sutra za iđejnost kritike, To je dugi proces. Sa direktno zlonamjernom kritikom uglavnom smo obračunali. Ali pred nama je zadatak da obračunamo sa ostalim njenim slabostima. Uporan rad nađ teoretskim izdizanjem omogučit će nam da tu borbu uzdižemo na sve viši nivo. Svaki oportunizam opasan je. Ali ne zaboravimo da dociranje nije manje opasno.
U posljednje vrijeme mogle su se kod nekih mlađih pisaca čak i u kritici opaziti izvjesne modernističke pa i nađrealističke tendencije. Da spomenemo samo D. Roksandića koji pišući o »Almanahu mladih«, uočava razne »blagotvorne« utjecaje Daviča za razliku od utjecaja t. zv. socijalnih pisaca (koji po foj logici nisu blagotvorni) i koji govori o rasponu naše književnosti od Jakšića do Daviča, i koji dijeli forrnu od sadržaja isto tako i kad govori o Krklecu, Tadijanoviću i Goranu. Pogledaimo koja imena on naglašava od Daviča i Deđinca pa do A. Marinkovića, pa ćemo se uvjeriti
3
đa fo nije slučajno. Ne piše slučajno Tamarin onako o poeziji Dedđinca i relativizmu Čapeka. Negacija napredne Mnjiževnosšti generacije pred njima ne nagoni te neke mlađe pisce na tendenciju da je uzđižu na viši umjetnički nivo, nego da bježe u građanski eklekticizam. ako odmah me sSsvrše, tražeći neobično. u direktnoj dekadenci. Takve pojave javljaju še u prvom redu uslijed nedostatka idejne kritike.
Treća je teška bolest naše kritike jednostranost, U tom su pogleđu sim= ptomatične neke kritike »Književnih novina«. U prvom redu kritike Marijana Jurkovića a zafim, iako u znatno manjoj mjeri, i Velibora Gligorića. Ne možemo ovdie ulaziti u problem da li M. Jurković fočno ili mnetočno, primjenjuje naučne postavke od kojih polazi, Svaki onai koji misli da ne, dužan je da to dokaže. Ako ne zbog M. Jurkovića, a ono zbog čitalaca »Književnih novina«. No i onda kad točno primjenjuje naučne postavke na konkretnu književnu građu, on traži i iznosi samo ono što je negativno, a time ujedno odstupa od naučnog gledanja na stvari, i prešućujući u isto vrijeme ono što je pozitivno, što je u razvoju, on netočno prikazuje stvarnost. Ta pogreška je kođ Jurkovića najuočljivija, none bismo je morali ni spominjati kad bi bila samo njegova pogreška.
.„.Kad „govorimo o jednostranosti kritike onda možemo naći dovoljno primjera i u obratnom smislu. Upozorit ća na neke napise »Kola«, N. Simića ili Tamarina (o Deđincu i Kaštelanu). U kritici kao da je sve iliili: a u našoi književnoj stvarnosti gdie umire staro a rađa se hovo, niic tako. A toj stvamosti treba da se prilagodi i kritika koja, ako će biti konstruktivna. uvijek mora da iznosi i jedno i drugo.
Čini mi se da su to tri osnovna problema kad govorimo o kritici u Hrvatskoj. Naravno da to nisu isključivo hrvatski problemi.
Na koncu ioš jedno. Nije naš problem samo u tome da suzbijemo rušilačku kritiku, nego da izgradimo oOnu pravu konsiruktivnu koja će pokazivati put, vođiti. Mi znamo da će objektivni uslovi koji su ostvareni u našoj zemlii prije ili poslije dati odgovarajuću literaturu pa i odgovara juću kritiku. Ali naš je osnovni zadatak da ie ostvari već naša generacija — generacija kao cjelina — i to još danas«.
Zatim je govorio Vjekoslav Kaleb, koji je rekao:
»Mislim da je potrebno naglasiti neke stvari koje se tiču štampe, u prvom redu štampe koja je najuže povezana s našom organizacijom, Društvom i Savezom, a io su revije: »Revublikas, »Književnost« i »Knjiševne novine«, a io se tiče i »Kola« i revija drugih. naših republika. Ova štampa je naše kolektivno djelo. U njoj se na poseban način očituje naš društveni interes i javna aktivnost kao književnika. Mi smo ukupno i pojedinačno odgovomi za kvalitet, smjer, udarnost, iscrpnost, pravilnost obrade pojava u našem kulturnom, političkom i ekonomskom životu (sa stanovišta književnika) u toj štampi. Koliko smo i kako do sada ispunjavali te naše dužnosti i pokazali da se interesujemo za nju? U posljednje vrijeme svakako smo uznapredovali prema prijašnjim godinama. Publicistika, kritika i informacioni napisi su obilniji i iscrpniji nego ranije. Ali možemo kazati ne osjećamo živo ni približno sva pitanja koja nas se tiču...
Htio bih napose upozoriti na naš odnos prema Književnim novinama, organu i našeg Društva, nas svih. Mnogi od nas se srde na Književne
' novine. ali malo nas nastoji da ispravi
ono što im se u njima ne sviđa, Mi iz Zagreba „nismo ni blizu doprinijeli svoj dio tome da Književne novine budu organ svih književnika Jugoslavije, a ne samo glasilo uprave Saveza
ili još samo najaktivnijih književnika iz Beograda...«
Poslije V. Kaleba u diskusiji su učestvovali FE. Šinko i Š. Vučetić,
Na kraju je govorio Josip Barković urednik omlađinskog časopisa »IzvoT«. On je naglasio neđovoljnu povezanost starijih 1 mladih pišaca i rekao:
»Zadaci pređ kojima stoje mladi pisci i redakcija »Izvora« slijedeći su: Prije svega, pojačati ideološku izgradnju i imtenzivnije se baviti književnim problemima, Drugo, naći forme kako da se velika želia za izučavanjem Kknjiževnosti i za književnim stvaranjem mlađih u Hrvatskoj zadovolji i đa ta pomoć i saradnja budu čvrsti i konstruktivni. I treće, da se u DKH prođiskutiraju dosađašnji brojevi »Izvora« što će likvidirati nezdravi odnos između nekih starijih književnika i mlađih, i što će redakciji mnogo pomoći da u svom radu zauzme što pravilniji stav i tako odgovori SsVOjim krupnim zađacima.« :
Nušić kao pisac baleta
Posetioci Beogradskog narodnog pozori-' šta, koji su 12 OVOg meseca gledali balet · »Ropelijas od Deliba, svakako su se začu dili, pa i nasmejali, kada su pre početka pretstave kupili od razvodnika program i” pročitali da se te večeri daje »Kopelija« komedija. u tri čina s predigrom od Branislava Nušića. Neki su se možda i dosetili . otkuda taj čudan naslov: nepažniom onih ~. koji su radili na programu uz naslov za” »Kopeliju« otštampan je tekst koji se od~ , mosi na Nužšićevu komediju »Pokojnik«.
Ovaj primer nije usamljen. Programi &" plakati Beogradskog narodnog pozorišta puni su štamparskih grešaka, ispreturanih · redova, pogrešno otštampanih slova i zmakova za interpunkciju. Evo, na primer, jedne rečenice iz sadržaja opere »Pikova dama« od P. 1. Čajkovskog: },
4 slika: Grofičina spaV. soba. Kađ” se Herman spreme da uđe u Lizinu , sobu, iznenađa ulazi grofica, koja so. sprema da legne. Herman' se 65akriva. Grofica sanjari — prošlosti, ali je” Herman prekiđa, stupa pred nju i za. . hteva da mu kaže... '
Ili:
{7 slika: Mockarnica. Herman se. prikljuje dgri... a
Ovakve štamparske greške ipak me iskrivljavaju smisao teksta i čitalac je u. mogućnosti da razabere o čemu se radi. Međutim, ne može se ničim opravdati ako se, zbog nemarnosti korektora, pozorišnoj publici pruži pogrešna informacija o Dpo-. jedinim pretstavama i izvođačima. Takvih. nebrižljivo redigovanih tekstova za pozorišne programe i plakate često ćemo naći. Na plakatu za pretstavu »Ohridske legende«, koja je održana 6 februara ove godine, naznačeno je, na primer, da ulogu Marka, momka u službi kođ MBiljanmog oca, igra u prvom drugom i četvrtom. činu Dimitrije Parlić, dok tu istu ulogu u trećem činu igra Milam Momčilović! (Milam Momčilović, istina, igra ulogu Marka u alternaciji sa Parlićem, ali nije nastupio na pretstavi od 6 februara, — u svakom slučaju on ne igra samo u trećem činu, a Parlić u ostalim!)
Štamparske greške prefstavljaju mnegativnu pojavu protiv koje se bore svi naši listovi i časopisi, kao i izdavačka preduze-' ća. T ovom prilikom treba ukazati na ne- · marnost i neodgovornost u rađu pojeđinih štamparija, među koje spada i štamparija koja izrađuje programe Beogradskog narodnog pozorišta. Ali je za štamparske greške u pozorišnim programima i na pla= katima u prvom ređu odgovorno Beo> gradsko narodno pozorište, koje ne bi smelo da svoje programe stavi na raspoloženje publici pre nego što ih pregleđa i! rediguje.
Pogrešnom obaveštavanju publike o pozorišnim pretstavama „doprinosi i naša dnevna štampa. Događa se često da čitalac u »Borbi« ili »Politici« naiđe na belešku o promeni repertoara, a da u ređovnoj rubricl o pozorištu ta promena nije naznačena, tako da se čovek nalazi u neđoumici koji se komađ zapravo daje. Događa se i to da list pogrešno objavi koji se komađ daje i kađa nema novih promena u repertoaru, i ako je od Uprave Beogradskog narodnog pozorišta dobio konačan tekst repertoara. Tako je u »Politici« od 29 ea nuara u rubrici »Kroz Beograđ« naznačeno da se po podne prikazuje »Toska«, a uveče »Knez Igor«. Međutim, »Toska« setog dana nije prikazivala, niti je uopšte. bilo popodnevne pretstave.
Pozorište danas igra ogromnu ulogu U kulturnom životu naše zemlje. Naša nova pozorišna publika, sve mnogobrojnija i sve više privržena pozorišnoj umetnosti, & pravom zahteva đa buđe pravilno i tačno obaveštena o pozorišnom repertoaru i da čita dobre i pravilno ređigovane tekstove u programima i na pozorišnim plakatima. O tome bi trebalo da poveđu više računa i štamparije, koje štampaju programe i plakate, i uprava Narodnog pozorišta koja ih izđaje, i redaktori pozorišne „rubrike u dnevnim listovima.
M.
SMOTRA DILETANTSKIH GRUPA U SKOPLJU
U Skoplju je neđavno održana smotra diletantskih grupa kulturno-umetničkih i kulturno-prosvetnih društava, na kojoj je učestvovalo osam diletanskih grupa sa preko sto učesnika.
Na ovoj smotri, pored diletantskih grupa kulturno-umetničkih društava »Kočo Racin« »Vlado Tasevski« i »Kuzman Josifovski-Pitu«, koji su i ranije izlazile pred publiku, nastupili su prvi put diletantske grupe kulturno-umteničkog društva »Cvetan Dimov«, zatim dramske sekcije tekstilne fabrike »Kuzman Josifovski-Pitu« {fabrike »Treska« omladinskog kulturno-umetničkog društva »Blagoji Šošolče« kao i dve diletantske grupe manjimskih Kultarno-umteničkih društava »Jeni-jole i »Bmi Duraku“.
Na smotri su prikazani komadi »Bojarka« po romanu »Kako se kalio čelik« od N. Osfrovskog, »Saberi um« ođ St. Pavičića, »Hadžer« od M. Karahasana, »U Izgrevu« od M. Zafirovskog, »Zelena grana« od Suhodolskog »Pečalbari« od A. Panova, »Narodni poslanjik« od B. Nušića i »Jedne večeri« od K. Čašule,
Ođajući priznanje zalaganju u radu dramskih sekcija, i ističući uspehe postignute na poslednjoj smotri. Gradski savez kulturno-umetničkih i kulturno-prosvetnih društava u Skoplju dođelio je diletaniskim grupama i njihovim članovima magrađe u ukupnom iznosu od 50.500 dinara. Druga nagrada od 10.000 đinara dodeljena je điletantskim grupama »Jeni-jol« i »Cvetan Dimov«, đok su dramske sekcije društava »Blagoj Šošolče« i »Kuzman Josifovski-Pitu« dobile treću nmagrađu od po 5.000 dimara. Sem toga, nagrađeno je još 22 pojeđinca novčanim RigrađBrai “e
RONKURS ZA NAJBOLJE RADOVE KNJIŽEVNIH POČETNIKA U CRNOJ GORI
Centralni komitet Narodne omlađine Crne Gore raspisao je konkurs za najbolje pjesme, pripovijetke, eseje, rasprave i kritike koje budu napisali članovi Narodne oOmladine Crne Gore — početnici na književnom polju. Svi radovi treba da obrađuju motive iz života i. borbe naših maroda za slobodu i izgradnju socijalizma u našoj zemlji.
Na konkursu će biti nagrađeno pet najboljih pjesama. Najbolja „pjesma dobiće nagrađu ođ 4.00 dinara, dvije druge po 2,500 dinara i dvije treće po 1.000 dinara. Za četiri najbolje pripovijetke prva nagrađa je 6.000 dinara, druga 4.000, a dvije treće po 2.00 dinara. Za eseje rasprave ili kritike prva nagrada biće 4.000 dinara, druga 2.500 i dvije treće po 1.000 dinara.
Rađove treba poslati naiđalje do 10 aprila ove godine, a rezultati konkursa biće objavljeni 22 aprila, Žiri, koji će donijeti odluku o nagrađama, sačinjavaju književnici Tanko Đonović i Mirko Banje„vić, publicisti Niko Martinović i Ratko Đurović, i Marko Popović, član biroa Centralnog komiteta Narodne omladine crne Gore. |
Od oslobođenja su s vremena na Vrijeme priličan broj mladih pisaca objavljivali svoje radove na stranicama časopisa i novina, a naročito u časopisu »Stvaranje« koji izlazi na Cetinju. Međutim, nedostajalo je kontakta između redaktora i mladih pisaca, koji bi znatno pomogao njihovom daljem razvoju. Stoga se nameta– la potreba održavanja sastanaka sa starijim drugovima, na kojima bi se kroz diskusiju ukazivalo na dobre i negativne strane radova mladih početnika. To bi pomoglo
______ _______________ < ——.
Odgovorni nređnik: Jovan Popović Beograd, Francuska broj ? — Btamparija »Borba«, Beograd, Dečanska 31. i Sol '
\
usavršavanju mladih pisaca i bilo bi im direktna pomoć u obrađivanju savremene problematike, U tom cilju Centralni komitet Narodne omlađine Crne Gore, u 58» radnji sa Povjereništvom Saveza književnika Jugoslavije za Crnu Goru, organizovaće u toku marta ove gođine savjetovanje sa mladim piscima iz svih srezova N Crne Gore. · . A. B.
BIBLIOGRAFIJA
Aleksanđar MHercen: Prošlost i razmišlja-
nja. Memoari „velikog ruskog kritičara. Knjiga 1, IT i II. »Slavenska knjižnica« izdanje »Matice Hrvatske«, Zagreb 198. Narodne pripovetke. U ovom popularnom izdanju odabrane su srpske narodne pripovetke, koje je prikupio Vuk Karadžić. Uredio dr. Vojislav Đurić. Izdanje »Prosvete«, Beograd 1948. jr Viljem Sekspir: Julije Cezar. Tragedija u pet činova. Preveli BB. Nedići V. Živoji» nović. Izdanje »Prosvete«, Beograd, 198. OUT UUTLLUUUHHG"UqUC__ ________________
REDAKCIONI ODBOR: ~
Jovan Popović, Čedomir Mindđerović, Marijan „Jurković, Ivan Potrč, Vjekoslav Kaleb, Isak Samokovlija, Janko Đonović i Dimitar Mitrev
-- —
PRETPLATA ZA KNJIŽEVNE NOVINE Za našu zemlju na 3 meseca 35 dinara, na 6 meseci 0) đinara | na gođinu đans 140 dinara, ; Za inostranstvo: aa 3 meseca 50 dinar&, ma 6 meseci 100 dinara | na gođinnun dans 2%0 đinpamra, | Rukopisi se ne vraćaju. nroj čekovnog računa 1—9060378 Poštanski fah 617.