Književne novine
Š
O A IU TI KO O AC TIA PA AAA OK OJ A_C 30% 0 O
zemlje udaljen, da
da vodi i Nhomanduje, on je ranje,
;; L 4 ı olstranjem Os bio M Rraju borbenog lanca, i' EO eta e riječju i Dombimu u uzauvrelom bauunie će api — om je mogao samo du izdaleka obliii o ia svojih vasjrvavljenih snova, da preduNI OT udne Rorakc Moji ga nijesu privodili cilju. ad O DOI UO mjesto u francusko, mrornarici, niti do. uecarskim uruverzitetimau, niti u američkim gra 7 ima čija sa je dehum:mizacija sjehla:; had u “apraštale bombe i nndovezali se ftopovi — mjemu 28. mjesio bilo: na, Momawniji, du, predusreće i = stJeruje Poljorekoye regimente! diačmno po njegovom YovoOlucioparnom propisu:
Wraoa aa O an ra iii hate da pobedi, mora Ž ato i
RE stradanja, MDiti fučanij:i a OR ay abu paurniju muuira i hujduk, koji će zaurlati i povesti
boj mu mesrećme i pogažene, Revolucija nikag me
dolazi iz očajanja, kao što se rešno p iz wevolucinurne misli Nhoja Vala u UO A la-0W ševnosti, bogata entuzijazmom, velika umutrašn,jimi životom i westima, koji stoje u mističnoj psiholo-
Me Eontuladjavv ja dotuklo, 1
„ vanje ga je, zapravo oluklo, kiptećih sokova svoje zemlje usahnuo je ab DJE goajenum, u porcelanskoj saMsflji. SA sVOZ tla ga mi uragan ne bi mogao iščupati: čČvysta se bio ukoS OSALOIUN razgvanao, Čim sc mašao Mu. Wivanmı, M Neša . on je i i Ph jo viJBBEb de, u jednom „pismu, dao gorku
zyedna cela, vera pala „je nemoćua xml:
a_ njemce prazuine imu dam madopuni OVO BBafa? gija ja vri u inslimWktu Maotično, Dujna i vrelu ay BOLI i neodređena, Moju duši je preZivela Nu'hanje prvih iluzija, umiranj Ćpota i nestajanja, prvih Ijabavi i tea OEVAB Wavi vemu iraži movi svet, mova srća i nove duše.e
Š opon OP SB ga i nestalo... :
7 )starı Je, hao gimnazijalac, pripadao ia,nim lMyužocima, U Vranju e NaOH 0 vONPNN zljalac, bio ma homitskom kursu. U Beogradu je, kao siudemt, uveden u organizacija U jocediou jemje ili smri, U Herećegovini organjz: lo Narodno odbrane, U Sarajevu je kolovođa, Mlad o. Bosne U Crnoj Gori jo.dobrovoljac. 1 Srbije de, marta 1913, olputovao... Muda? U tuđinu. Zašto tamo? Da li radi studija? Je li bio zadovoljan Srbijom, Skerlićem, Čupom, Podorovićem, 'Tamkosićem? Odgovora mi sam otvo-
zaverenik, Čovek zua-
. siyoriti novo \reme i mov princip u sYyOJj
vremena ~
ne odvazivši sve &ec bojeći Auštrije, da, 88 Lenji-
Wwrogresivnijeg idejmog uspona sVO# tome m fiom Wuzburkanom Vrćmemu, se prefhodno, mom ji prvom guvupom ruskih aemigrantsških Yevolucionarı ode, direktno, revoluciju,
Za njega je uvijek ostajao fatalan jedan NO. rak, još jedna stepenica, presudni skok. Porivao je i dozvao borbu — a oslajao je i dalje Wonspirator, i nijednu bitku mije vodio do hraja, Pripremao je ustanak — malo je frebalo dam, #& bDO~
iac. Spremno je kadar revolucije — mije ga po veo u rčvoluciju. Lenjinov krug #a pozivao u revoluciju — om 86 nije odazvao, \eć 50 oproslip % mjima na stamici m Loziuni. Moremi 56 vrzmao ispred Budve, Hotora i Dubrovnika, — nije izašao ma hamemo kopno, Imao ' „je najvjemije drugove, najodanije đake — ostao jo bez njih, miražio Je nacionalno Oslobođenje — 'm zapostavljao socijalno. ttio je revoluciju — mwije imao organizovane sna ge ni učvršćenja programn za mju, Miislin je da sve' radi za narod — a odvajao se od njega, Želio je da podvrgne ftvarnost — oma je ispadala jača. 'Pežio de dw diktip događajima — oni su ga preduhi-
{rivali i udarali. Metod ujegove borbe bile sw DO-
jedinačne akcije — mije prelazio na opšte, Bvemarodne... Sve se više tičlo nego što Be moglDp.
„Od dna do vrha trebxu prokopati celo društvo. spojiti ga u velikoj zavetfi za slobođu, i umituči
joj otadžbini“, proklamovio de Gačinović,
Mad je trebalo da stavi sve u poliret za fo „novo vreme" i „nov princip“ — on Je ostao sam ljen, EI nemoćan da iješi #adatke koje je 56bi i drugima wamijenio i koji su 5ć sami, TRR dom brzinom, mame{ali, Sva iragedija Gaćinovićeve alkhcije Krila se u tome, Agonija jednog velikog rafa surovo je prekyvila agomiju jednog velikog sina naših gora, I s wjime onili koji sm wu mje#ga, vjerovali, Rhroz mjega živjeli, I ako sE sve Dio zavjerilo protiv mjega, da ga onemogući i slomi, — mišta mu nije išlo naruku, Sve 56 bilo isperilo profiv. njega, — on Be, kno u Rakvom džinovskom proboju, probio kroz meprilike, i svojim YaBiOD madvisio svoje otrkansko mevrijeme.
ww. Sablja rđa, manc, Nema ho da paše!“ \ (Narodna)
M'Amo, ma RWirAni,
„Bti,
Ga: 1 OE Xp a
svom, drugu Osma u Đikiću, pa će mastupiti cmitužmo mjegovo polucanje i sštrapstvovanje, prenijeće MKayn 'rrochom i i mu. Sarajevski atecmtalb i ma TProcki će to objaviti u Ni\ e % odalle će to premzeti beogradhki Pijemomt, Hud dospije do Njujorka, tamo
gvrivija,
uspomeohne na drugove Nranopsic oklopnjaču; jevskoji Misli,
ce, u Otadžbimi i nik u, članke o poginul ma, ZŽivanovići, kao da se vraća, ranim nastrojenim svojim
gdje u Makovici; u slobodnoj misli, m
si sirađalnika; i, Drug Joj ljubavi, ruskoj revoluociomarki Marusji, Nije „crvena zrna, slobode''.
e sačuvano, bio
To bi, koliko
ževni i publicistički rad, koji sarovo prekinut kao i njegov grivoOt. Njegov Mnjiževni alktivitet ima, punu podudarnosf sa njegovim Životom, )O' · u sjajnom nagovještaju, nastupajući sa strašću i prodornošću koje sp he kroz a usijanmo gvožđe u w(odi, ia ME su mnogo ranije AJ, kobnog finala tek trebialo tragićni put omih, rijetkih, POGON naših (đaka-voelikana, koji biva,um pozošemni w omom muagičnom času vodiči i Ce mego Bto su dosfigli da to budu sawvi 8#CDi. Svako pola vijeka — opet, i otkad {o, pola vijeka, ili, još gore, polovina od nego Yagpolućenost maših tav jedan vijek me istraje! — by mu takyu tragediju, koja ostavlja pečat n» epohe: Svelozar „Marković,
nego Šlo se stiglo do sa tog neočekivanog i vimafi T visine, "To je
mrlete, i Koji postaju
Branko Radičević,
Gaćinović. L svima zajedničko: čag umrli suviše brzo je dolazio, Sa ovlovskih uzvisinma pwiliali sm Kao gromom po-
po započeli...
da otštampa syoje gorke i Im ı aliću i Mrmnlja, i tu će, im
mladim saborcima, BvyoJ, književni ad onjmn ičime sm oni obično poči-. mjaii, pjesmama u prozi: iegnanik i mevoljnik home su još bijeli necbevwki brodari ostali da druguju s mjimx; j priziva, Mandđušića, Peciju, Garaču, dina i Stojanke tojanove; riželikuje crvene božure Utopija, w kojoj traži pripježište toj jedino a rici, vizionarskoj svO0"
rema, nije dao, Ali, zar bi odlazio da je tu mnaišav ua, Ono čemu je težio? MHazočaranje gu „ec i
prilici, odvclo odatie, Isto Kao
što mijo ostao u Bosni i Horcegovini? Bio bi #omjen, apšen, ubijem, Itačuniao je dw može više korisftiti sa strame, pa had dođe čas — onda i on da dođe. On joe dozivao W sebi svoje drugove, i oni su
mu dolazili i odlazili, a Kad
i on dođe, on nije došao, Nizičan je, bio
nije otišao sa Živanovićem, u
je smairao dm mu je bolje, cjelishodnije, da bude
francuski ličnog
mornar i mesuđemi desanina i ustani,
rom"? Jiako je mogao du se danima više osloni ma mekog
srpskog novinara“, da gu ovaj uputi u ktranačicu legiju mna francusko, flotili i uda mu predlaže denjemt, i Atentat wu izvršemo mjegovom
sant i određuje ustanak, vodenom ustamiku? njegovo djelo, alentat, so nadovezao rat, njegovim većim, majvećim Bosnom, a bes» fih očamućen, obezglavijen, obraćao Rosi Merćep ili
bio, du se poslažimo mjegovom
ju dMwradwu i ubijaju, Ništa nije potresnije, i miki, lako Žalgsno ne obojava slom jednog ideologa, ao a srpskog onaj ujegov zapis sa okjopnjače, kao. najzad, ona,
ona Gadčimovićegn „priča
dijalog između komandanta oklopnjače i proma- bio slučaj i sa poetskim nastojanjima Mrasa, Ghašenogr Komandant revolućije: beža, pa i devtiića, jednop od najtalenmtovnnidjil — „čime ste se vi zanimali? — upitao me je među njima. Gaćinović je, pak, i u iome bio do-
Rad sam došao nu red,
— Milozoiijom. mon commendant,
On se nasmešio. Ž
— Ovde se mj ne zanimamo filozofijom, ne... Ali to šlo mi budemo ovde radili, biće korisno zi
Francusku i za Srbiju. kao i za vaskoliko čove- čitavog sebe prediuvao je tvadđu. čanstvo. — On je to rekao sa naročitfim mnagla- „Strası me je rada zalvntila silom vihora“, piskom". sao je on, „život ie moj sličio letu labuda
Tito. šta je doživio inspirator Mlade Bosuc magle dalekoj i opo,noj svetlosti,
sijač ideje revolucije, «la memilosrdne discipline', predočava smisao Dorbe!
Bavljenje fJilozolijom ipak ecionara u Gaćinoviću. Njegov uzrast MWwretao sc iskidanom socijalnih miljenih, #23li, usftremi,jenilh, ćevih. Cvijićevih
kako
nw sustini
i Skdćrlićevih
Svetozara Mavkovića, Zafim će doći u{icnj _ali- On je već do svoie dvadesefe godine objavio · Tumila, revolucionmar Koga
iansikih RKarbonaura i „Podzemne TWtusije“, Čevni- — pod pseudonimoni V. J. G. šošljaga, pod f{ifrom vofražio je — po svjedočeniu "Fina Wwjevića — ui{oševskog, Andrejeva i Gorkog, Makunjina i MNria- G.. ili pod punim imenom -— nekoliko ogleda o čište w pacifizmu i socijalisiičkomni polkvefu. pišući potkina, potom Žoresn i BTtolana, idealističkog evo- savremenim iscima, o Kočićm, 'Nevesiniskom, a<red Ranonade i Svjetkkop krvavo Trkljanea maiucionizma Žana-Marije Giijoa („Plemeniti uči- wučiću, Jakovu Rantiću, Milmtinu Tiskokoviću i nilest MagoslovensKkoi Tiomwunističeli i divni vođa mindilh duhova“. o kome „Je Ga- Svetozaru Coroviću, Kasnije iz Beča, 53, potpisom koj omiadini, Roji tad mije imao ho da ćinović pismo pismeni rad za diplomski ispit iz Vladimir Ivanov Beograd, obiavljujie svoiw prok- pyribvati.
“iilozofije), i ma.,kraju, ruske revolucionarne eni lamaciju Onima koji dolaze. U Sarajevu, UT niegovoj glavi Kliiale su ideje koje su bile gracije, Natansona Bobrova („To jc mnajidealniji sa pumin imenom, objaviuje svej, i ne samo svoj, „meupoediyan biže od njegovog vlastitog „koraka. čovek Woga snm 'sreo u životu“, niše Gačinoyić). simyol" vjere, programa{ski članak Mlađa Bo- «Kao Sto ni niPma mi{esn mogli drugi pyrafiti. iako Touvaćargkog i '"rockog. Gačinovićeva idejno for- sna, po kome je omlađinski pokret, dobio naziv, ni on mjih, iđeje. mije mogao susftizafi, On is momiranje išlo ie od Srpstva i dugoslovenstva — do a gzafim izdaje nagoviešiai svom političkog slava | Tao ovsftafi sam, bez drugova koji sw gimmli izn revolucionarnih i socijalističlcil RWoncepciin., Ali. člankom Krik očajmika. Potom će, n TĐeo- mjega i bez ideja Rkoje wu hrlile ispred miegna. Ali mi ia, na terenu &vojih intimnih preokupnojja, ma mvadu, anonimno da šlampa svoju Dbroščurm Smrt i nm tom najiežem, u {oi svojoj, samoći. on „ie bio filozofskom i sociološkom plauwu, on se mije dovr- jednog Heroja, kojia je insistirala nu usite- „i ostwo jedan oq majelitniih i majdmlekosožnijih šio, dogradio. Isto hao i u fivotu: tek da završi mljemosti omladine ka Žerajićevom činu. doš će sinova ove zemlje Moja se kroz muke i bombe prnstudije — kosi wa murt: {ek da izraste n svjesnom obiaviti svoj patriotski poklič. pičesmu u D?O7I, ·Dijala na svoj put, jedam od onih koji ofvaraju
dn se domogne mij- Oliadžbina, i odužiće se foplim mekrologom epohe. |
socijalističkog revolucionaYa,
1 |. nego li ski dobrovoljac, da, se bori „jedino za Srpsku mnarodnu sivar*, kako sam piše u zapisu „Pod Hicto-
koji je pokidao veze ba djelom, veza on 5eć i obespućen, g Persi obavijeste o stanim u Bosni i Mercepovini: mjew#ova su pismn bila plijen neprijatelja. On ie već
Wrstonosac bitke za slobodu: da mu meki olicir, „oličenje
je magvizalo revolu-
lipiiom stremljenja, često nepreciznih ji neoforsvOJOJ, Tmxu tu, ma počeiku, primesa Koči-
po svoj
i iz Crne Gore. ča- vjere i
putao',
zona, je pristigno ćas da put, ali Srbiju? Zašto? Zar u
pokretač problema da bude srp-
u tim sudbomosnim „u MParizu čuvenog
i rewyolucionaru, Sarajevu „bio ić mišlju; ma aj
Mladom sam osjetio Wwzaludno se Mtojanović, da sa su
slikom: sjenka ko-
Što sU dobrovoljea*,
sljedniji od mi.
On ao da
nost i svoja. uloru. o da Be i etičkog mazota HvgOp učitelja Gijoa: to je moraži raditi“, On
njen, proftagomi-
unutarnjem sebe.
ga sam ocrfava,
idejni i ideoloski macionalnih i oplođavale. re„yolucionarno jim
nazorm, A ponajviše
i
U Gaćinovićevoj mladoj ratura koja ileg. moran, skroman, „uve kako Ke slobode mčio nam izust, Živanović se sretao po ma i poljima sa NMnjigana Krapotkhimna a Ilić prevodio Marksa, Go u oni Željeli iomnko mnemirnmu masšsim, lazili okrepljenje svojih su čili i spremxili se za 0 su bili u shamijama, pasioni ževnosti, prismo ih privlačila bel zaktne nauke nijesu pokazivali feresovanjo. I kao tu ma književnosti išao nu prirodne, Za njih, zancsenja' jedna vrsta azila u koji i a života. Mmnogošta onogy što je nedostajalo u stvarda nađa u Wnjigama, Ponajimafa Su ih okolnosti prinađabombom, Za mjih je to razvoj, Prije nego to lacao se iri slobode, bili wu najpokošajima i ogledi-
nosti — Tražili su da mje su oni bili krivci š vale da kwjign zamijene Dio normalan put. logičan se prihvatili pera, Budući bombaši_ mart češće, m svojim Mnjiževuim ma. potpuna mnegaci,a pravih sebe, sladuanjavi i razje psjdalje bila Dorba, ono Trincipavi sfihovi bili objavljeni ali za koje e ilustruin, 'Pakav je
nježeni poeti od kojih sumi sobom olicavali.
ma, Koji znalo. najbolje bi mogli to da
Njegovo pero govoj drušivenoj, političkoj ı tivnosti, kola mn je dokraja apsor ga su se Nhujiževnost i politika i
naslovima, fragmentarno, rade ; ma poefskoj prozi, I na političkkiny člancima i nhš
pamfletima, i
gardi je pozivala na na aktivnost.
kujigu Rkojm bi
i Tilozofije, ehonomske ili
bombi, dobar div mjih
nijesu
mikad mije smetao sm Kao da se i fada " „Moćči
temzivniji tremuci moje sadbine", T ono Bio je pisao — pisao je Do
migdje me
imperativu,
Pisao je ma Drzinu, radeći i
na filozofskom wgledu.
voljela se liteborbu, raspirivala zaPrincip, pOoVUČeM, sUk je iražio Rhuajige i prosio il iše Gadćinović, a Žerajić je „pesnlznao Mardučijk, Nad švajcarskini baštai Bakunjina. moga i Audrejeva, vi im zazgovrijevila hnjiževnost u kojoj bi nalitjenja i maštanja, (ni krčšaj, Ti mladići, dol rano 5u prilazili Ruyjietristika, a zw eEZCneko naročito denži odavali su se siudijarijetko koji da Je teliničke nauke. ke i pačenijke, khnjiževnost je bila h je tjerala britkn oštri-
i dalji od mjih, i jači od njil. uma svoju du/#pridržayao raditi, je izgarao dok je radio.
"To su mxiajinh-
dubokonr igynev.jeravajući bilo je sasvim wu službi u\erevolucionarno j bovala, Kod mjeniimno spwiale i o majnoepogodnina Mrilici i
gođeni: rušilo ih Je ih sredina, hosile il ftušta i tma, sijaset
ialnosti, još „odno bijanja Groz istoriju:
MWrče, nijednu svojn zami do raja, da joi plod v
ivwgučen, meprilikama, ili
žbi njoj,
jednog mz prikazima, Milutin
šenib #ivotia,
snak nečega skrhanog, srušemosti i bespuća i svježe,
*i u ivot. kada treba
“tafra možda će doni, neopliodno“,
kroz ga. a oma n, mego mučemika, aksilo je njega samog:
stave u wmjegrovoi ruci rastrgana vihorom,
Iz Jugoslavije nosim najlepše utiske
Razgovot sa Iv Montanom, slavnim pevačem francuskih šansona i vanrednim glumcem koga jugoslovenska publika pamti po izvrsšnoj glumi wu filmu »Nadnica za strah«, a koji je ovih dana
oduševio Beograđane svojim,
pesmama, preneo nas je za ienutak u prošlost, u 19923 godinu.
Tshrsava to burno doba, kada su fašisti uzeli vlast u Tialiji. Nasilje nad malim čovekom — radnikom i scljakom razbuktalo se SsVUgde, pa i u selima u okolini Firence. U jednom od tih malih mesta živeli su i njegovi roditelji, Veliki pevač ie lada imao svega dve godine. :
_- Gde je vaš muž? — banuli su jedne oći harabinje" vi u kuću njegovog Oca.
— Ne znam, — odgovotnila je izbezumljena Monkanova inajka. — Dodite sutra, bicC> TU.
Ali, „umesto žandarme, štari pokupio nešlo malo stvari i s porodicom prebešao u Prancusku.
— Nastanili smo se u Marseju, — kaže hrabti vozač kamiona iz filma »Nadnica za strah«. -— Život je za čitavu porodicu postao Ieuk:Otrpna borba za hleb.
da sučeka Montan je
Neobična. prošlost
Montan je bio šegrt. fabrički radnik.i doker u ma?rseljskoj luci.
Ta borba za život ostavila je neizbrisiv irag u meni, Otuda i moja ljubav prema malom čoveku o kome najradije pevam, .
On ističe: »Pevati o malim
ljudima, njihovim radoštima i patnjama to je ono što naslojim da ostvarim kao Dpevač. Taj ambijent je ustvari pravi život, a O životu treba pevati iz srca”, -
Trešli smo potom i na razgovor o filmu i pozorištu. Montan kaže da sve trj vrste umetnosti — pevačku, film.sku i pozorišnu — podjedna=ko voli. |
— Iz tih razloga me publika čas vidi kao pevača a žas kao filmskog glumca ili tumača uloga u kakvom pozorišnom komadu. ,
Montan, zatim iznosi malo poznatu činjenicu iz SVOB ličnost života. On kaže:
— U pozorište sam došao slučaino, pre nekoliko godina. Naročito sam ga zavoleo od onog časa kad su mi ponudili ulogu Džona Proktora u pozorišnom komadu Artura Milera »Lov na Veštice, Veliki uspeh u pozorištu
*! Milerov komad, koji je
ustvari gromka i britka reč protiv makartizma, doživeo
_ je u Parizu prošle godine ve-
liki uspeh. Tim povodom Montan knže:
— Rado sam se prihvatio ove uloge. Iz sveg srca OSUđujem „makartizam. Protiv njega se treba boriti ma gde se on Dbojavio i ma otkuda dolazio.
Ulogu Elizabete, žene Džona Proktora, tumačila je supruga Iv Montena Simon Sinjore, koja je, pored ostalog, ostvarila izvanredne likove u filmovima »Zlatokosa« i »Terez Rakene.
Montanov glas odjekuje u maloj odaji — garderobi na
Kolatčevom verzitetu, gde ovaj razgovot.
poštovanjem govori O još jednom čoveku, za kojeg
smatra da zaslužuje najveću pohvalu za uspeh Milerove drame u Francuskoj. On ističe: ~
— Sto smo moja supruga i is u pomenutom komadu do“ živeli uspeh ireba,u prvom redu zahvaliti Reimonu Rulou, čuvenom reditelju, pozorišta »Sara Bernar«, u konje je drama i prikazivana.
Montan kaže da su on i njegova žena snimili i film prema istoimenoj Milerovoj drami. Oni tumače iste uloge kao i u pozorišnoj postavci. — Mksterijeri su snimljeni u Nemačkoj, — kaže umeinik. — Stoga neki pogrešno uovore da je film snimljen u kooperaciji s nemačkim film skim kompanijama. "o nije tačno... Reč je isključivo O francuskom filmu. Režirao ga je takođe Rejmon Rulo.
Teškoće francuskog filma
Razgovor se btreneo i na savremene probleme francuskog filma, i
— Pilmski radnici u Pran-
“cuskoj često se nalaze pred
veoma složenim i gOfOVO Hnerešivim problemima, — kaže Montan, Pre svega, reč je o cenzuri, Ona zabranjuje ili bezdušno skraćuje mnoge filmove sa savremenom Temom. a naročito iz života proletarijata.
Upitali smo ga kako se rešavaju OVi problemi.
— Prenošenjem u prošlost, — odgovorio je on, Tretjra se. obično, neko društveno
· koji
narodnom uni-Dpitanje od pre desetak i više se i obavio godina. On s punimtako postave da se lako mo-
Međutim, stvari se
že uočiti da je reč o savremenim društvenim Dproblemima. To su | razlozi Što takve filmove publika rado prima i Što dugo ostaju na vepertoaru.
Na pitanje da li je gledao koji jugosloveoski film, Monten kaže?
— Da, gledao sam, od ranijib, »Poslednji most«. To je bilo u Patizu.
Monftan ptibita sećanja, a zatim kaže:
— Pilm mi se veoma svj-
deo. Bile su dobre i muške i,
ženske uloge . To je ustvari spećno rešen Yatma tema u koprodukciji s jednom inostranom filmskom lWućom.
— Da li ste skoro gledali drugi jugoslovenski film? Y
— Jesam, »Krvavi bĐut«,
— Vaše mišljenje o tom filmu?
~ Najlepše. Ta je vrlo dobar film, na evropskom nivou. Ž
Simon Sinjore, koja je za sve vreme pratila razgOVOP, takođe je iznela svoje mišlje” nje o »Krvavom pulu«.
— Izvesne scene su majstorski date, -— ističe ona odu ševlieno, Najviše me je impresionirala gluma: uopšte,
to je duboke liudski i huma,
ni film... Šteta što nije bio prikazan i na Među*arosdnom festivalu, kada ga je žiri neo pravdano odbio, ·
Zašto Montan peva
nacionalne pesme
Upitan da li je tačno da,on
gamo peva frane” „pesme, Montan kaže Mk
vrijeme — nevrijeme, Blum al mučne lične i opšte pYilike, brememnsa splelo se nad mjima da ih obrvw i skrši, Ostajali raoijama, a još su bili daci, dokazm
životi nam jedva, da pređu jeka i: remiti za dug put koji Bao ne mogu da doijeraju ide akamoli pobeyu!
polovino od Dolovine vi odabraniji ne mogu pri
\wladimir Gadčinović je wmro studije. Nije studirao da UDi sjeo 24 r \ vodio ocjene. Pohađao je škole dua bi Birio svoje
dike, Ali da je mogap da vodi olvoremu borbu — Kvajcarshi fakwlteti bili bi bolešću, vrste, on se Oodavao studijama, Moje su Zi ujega bile seknđaynog Raraktera, ba, Njoj se bio sav posveiio. bile su i nauke, X lo, Dw se odao Rknjiževnosti, Kritici naprimjer, samo OvOj za Rkojm Je imae i imlemta i strasti, imuli bi, najvierovatnijc, jednog izvrsnog Writičaru, „jedRSkerlićevo rame, onom šio je ostalo izma njega, iakay se već majavljivao., primjera: riječ ič o Dišscu
zbiyci „Vitae fragmenta“:
„Omladinska literatura mutnoj, jednu tamnu ideologiju Mao sada, Manifestacije mjens i {iako zgrčene, neizvjesne i pomelene. i fo wu Jjedue razbulkfale i jake Yase. bolno i iragično, kod „jednog pokoljenjia Rkoje ulada je swijet malem zm m.ie-
= dušu. kako se jednom reklo, : wosi, satryenost i sumnja, Pokoljenie Rkoie će doči eti u svojoj duši jedno phrče vwiere i sunca, što je za naše isirrano društvo
On je hiio borbu, ju prije svega i iznad šsvVeonnkva, kakvu jie teažio, sasvim zi obišla i nrepustila pa Riemeći, jecima, dimu a we žarišta, ničinivši od micg32., od svakoz ko joj sc svetački predaje, ne hero,n
Ono šio za je majžešć ega je najupornije wsinjao: lienje korača sa oboremim njje više bilo mi jedme vwaRkojm nije bila polomljena i koji je. sam on podigao, Pred mžasom oz vihora Koji mu joe aspršio sve snove i
švbJe
u Dnevnom #žilidws-
bolne ispovijc-, svojim drugovjdaljine, svojim, danima i poečlski da dovrsi
oblacima, je je Stari, zrzdijo Starog Vuja Rfrab i Hivatermik, Ža, trnovih grobova
još preostiloi utjekoja sav mjcgov Nhujije isto tako naglo i
u meku ruku, Započeti
nevolje ~ kalile kao
tako, da se uprayvv
Bad frebaja da owčitelji drugimn
polovine vijeka, ta „više života, dmwm se mikad čidonosi nam po jed-
Vladimir mnogo lfjeli, muno-
su kao učitelji geuweMdoš jedne naše Taskučenog mašeg pro-
u Wojoj se ni maj-
kad je dowgršavaD katedra i za~
bez njega. Onemoza alktivitet druge
Primarna je Dila boriWw pozadini, u slai hmjiževnosf, i sve Osla~
Skerlićevog Nova, U u onim osvrtima 1 Tivo jedno „hromih ideala“ i pornUskokoviću, o njegovoj
nije mikađ, davala, ufirazrivenog,. više živofa nikad nisu bilc Ništa vije fako
mego myleTrv-
wdaljenim mjenim od-' 'kao
Če pogađalo, ono protiv „Mlado srpsko pokoyastavama“, — zade-
mxuakar i djelimično,
nade, om, of{riježznien od je mimoišla revoludlja,
— Tačno je. Pevam salo francuske pesme, tačnije re» čeno jedino one koje govore o francuskom narodu, francuskim poljima i vinogradima, francuskim gradovima i bulevarima, ; Montan dopunjuje misao: — Ne činim fo što ne VO=lim fuđe pesme. Naprotiv. Volim i Pesme dr gih naroda. Smatram, međutim da ću ia, kao Prančuz, bolje pevati pesme francuskih konipozitora, nego „engleskih ili američkih. To bi, uostalom, trebalo da buđe dužnost svih pevača, n
Tim povodom om ističe:
— Nacionalni repertoar treba gajiti. Treba ga stvarati iz nacionalnih mokiva. 'Dradicija „muzičkih žanrova ne đolazi sama od sebe, Ona se stvara.
Na pitanje s kakvim utiscima ostavlja Jugoslaviju, on je odgovorio:
-——- Ostavljam Jugoslaviju pun najlepših utisaka. Beograd i beogradsku bubliku, topli i prijateljski prijem na koji smo maišli moja žena i. ja, neću W._ ;
| razn 057
~ 1D, „Sa
Đorđe Jlić:
raspoloženju W,
i 1
već dosta čuo |
u kome se forin\ ovaj bio žarišthi naše srednjeveko,W
stvo.
Rapava.
Šnoga maltera,
reminiscencija freskama kod velikog b skih slikara, za ovde. Ali ono po \,
Večera
toi
ai
Ilić Kkorenito
Đorđe Ilič: ćistač ,
Slikar Đorđe Ilić, koji Je pre pet godina izašao iz fa-. dašnje majstorske radionice Mila Milunovića, ima poseban dar da koristi tradiciju na jedan aktuelan način. Neka nam bude slobodno da to označimo kao dar i kao sastavni deo njegovog karaktera, jer se ova njegova moč manifestovala od prvog frenutka samostalnog rada, ioš dok su aktuelni problemi većine naših umetnika, oko 8g0dine 1951, bili sasvim drugi nego danas. Tada je om, u skladu sa vremenom i sredinom, umeo da spoji i koristi na nov način iskustva svoga učitelja, sa još ~ nekim. od najboljih izraza našeg slikar stva između dva rata. Nekoliko njegovih pejzaža iz Onog doba ostaju nam živo”u sećanju po lirskoj spontanosti i po svojoj diskretnoj, mada vilo određenoj i čvrstoj, har-
moniji boja.
Ponovo čemo doći, ali kao” * turisti
Iv Montan je dodao:
—-Sad smo prvi put bili u Jugoslaviji, ali ne i Dposlednji. —- Nameravate li da pono= vo dođete?
— Da, ali kao {uristi. Hoćemo da obiđemo vašu zemlju, đa je bolje upoznamo i da uživamo u lePoti pojedinih krajeva i mesta, o ćemu gu nam i u francuskoj govovili mnogi prijatelji, e
Montan, zatim, kaže da će u Budimpešti, gde je iz Beograda „otputovao avionom, verovatno ostati samo jedan
dan, jer više nema vremena. ~”
Iz Budimpešte odlazi u Paviz, gđe će se jedno vreme odmarati, a potom će otputovati na Sardiniju. "amo će snimati film o ribarima. Upitali smo Iv Montana i šta misli o članku kritičara Zana Fransoa Devea, objavljenog pre neki dan u neđelj nom pariskom listu »Ar«, U članku si i -
žnja paaa nu Bu UK SV i : ši fi
Posle toga se naš slikar povukao u samoću ateljea i nigmo ga duže vremena mo-
gli videti, izuzev sa nekim manjim prilozima na polcojoj revijalnoj izložbi. Očigledno se u njemu nešio značajno događalo, o čemu nam je {ek sada dao konkrefne vesti. Ustvari, problem koji je slajao pred njime\i u njemu, bio je onaj isti kao i za mno ge naše umetnike posleratne generacije: fojest prelaz sa vizuelnog na idđejno prikazivanje predmeta i prostora ili, drukčije rečeno, prelaz
sa postimpresionističkih i postfovističkih pozicija na
one postlcubističke, pri čemu jie dolazilo i dolazi još uvek do mmogobrojnih infenferencija koje čine suštinu dana-
„Etoalu«, gde treba da peva i ove godine. Prošlogodišnji angažman u ovoj kući doneo mu je prihod od blizu 40 miliona franaka, a direkciji »„Btoala« oko 80 miliona,
— To su provokacije, istakao j» Iv Montan, iznoseći svoje mišljenje o pomenutom članku. — Ali, uprkos njima, moja žena i ja odlazimo u Budimpeštu.
Trancuski umetnik dodaje da su' fašistički krugovi činili slične provokacije i uoči njegovog buta ha Istok. Čak su omeli i jednu njegovu preistavu, bacivši bombe sa suzavcem,
— Organizator tih provokacija i napada bio je poznati fašista »metr« Bjađi, —; dodaje Montan. — Njega kao takvog poznaje čitava francuska javnost, |
Simon Sinjore, s lim u vezi, kaže:
— Pašisti bi sigurno pokušali da nam pete, kao što to sada čine, i kad bismo se kojom drugom prilikom odlučili da ponovo posetimo neku drugu istočnoevropsku zemlju ili, možđa, Kinu,.. Oni to uvek čine. i --
Na toje Iv Montan dodao:
— Samo, pretnji se nikad ne {reba bojati. To i vi Jugosloveni najbolje znate!
Pre dolaska u Jugoslaviju, Montan je posetio Čehoslovačku, „Poljsku, „Sovjetski Savez, Rumuniju i Bugarsku. On je prvi francuski pevač, kako i sam kaže, koji je obišao sve istočnoevropske zemilje. : - 3;
inspirisali mnogo je jače od onog a: za njih vezuje, a izraž kako u kromaitskom ·
tako i u stilskoj obradi,
laznu tačku ovde posli |
terpretaciji dobila
istim. izvtom
ažent }
Nema sumnje da su za
naše freske, odnosno još nije, uopšte. vidi po predelu pod nazi »Usamljeno mesto«. Ali is tako i u lompozicijama figurama, koje na glebi, ne pretežni deoj graf” menat, sa podelo:ni
izgleda kao kakv | za neki vizanijzs i Naravno, iu ma“: reči o predržb,. na srednjeve!
vizaniisko s "To &e naročito
e A; ciju, jer je ona di "svoje zi vršno rešenje (za ovu aut rovu fazu) u Sivoj boji, · koju su ograničehi svi, matski efekti. Potpuna 7 ga monokromija, dakl/ | suprot orijentalnom | zmu vizantiskih moze ertežom koji leži” | ujednači u idejnu„*, ; jedine elemente kao što su činili i | hodnici RBaevenj,? du i kod nas. 4; F Kao što na jedno | starih mozaika stoji | stinijan sa svitom, c gom stilu jednog « | nog tepiha pod ko/ip ju određeni „Wporhit stoji ovde red, mako, nosača iza svojih „gy; Kao magare iz nekq > \ stva u Egipat« san | saka, tako korača slici »Polazak-•. | dodamo i činjenicu nog frontalnog reš nutu« perspektivu, menutu materiju ] ća na zid, onda titi da su navedet lično bliske, Q čini da sve to G meno rešenje, krajeva ipak s pažljivo opažan Ilić prati, a tek
»Kako je leško.
onu tačku. gde „e
da prestane · PC,
i jedno lično me umeo da sprove Ipak je potre! da pored ovog -_ 09 ciklusa stoji ija ja se izdvaja ukazuje na nove\ gućnosti, To je slika kod koje se rapava DGA tvorila u pravi zid, a! sljka, naročito u ; karakter nekog im crteža na realnoj i vršini. Po sugestiv/_ svoga rešenja, izgleda m: da je tu Ilić najdalje otiš
Aleksa Čelebono\
- qolkretj
Ya lee OJ
ji (Hans
ji ; ~VL filma b OJO JE – 3 fi e U istoj imscenaci (Naslavak na deseloj stani)