Književne novine
Dinića RUČICAJ
P+sšsti donose p?okletštoa,
; PRSTI
Dob?oto osećaš u
Užmi mojih, devet prstiju Jedan Ču sačuvati za bršten Dobroto, ako te ima. mače ću ih zakopati
U more bobesšnelo.
Uzmi mojih, devet prstiju Sa sobom ih odmesi
U fTošsu, njegovih moktiju Sto me čekaju svako beče Kao hleb + so.
Dob?roto ako te ima. Prokletštbo će bomodteti U meni.
Ako te ina i ako te nema Dajem, ti mojih, debet... Ime će im, biti . U prstima,
U plabeti
Dob?roto.
2
Ne igraj se među mojim, modrim prstima Položiću te pred sobom kao ledimu
Da odmoriš želje
Na suncu s tobom.
ispišuje DO
Ne igraj se među mojim, hladnim prstima
Užeću te kao grudu swhca
Da me zagreješ.
Ne igraj se među mojim prstima Poviću te u ruho od vazduha Da te ošetim.
Tada ako možeš
Plesom ludila
la među mojim prstima. Dobroto, osećaš li
Prsti donose prokletstva...
Ljubiša TAŠKOVSKI
ZAŠTO SI DOBRA ZEMLJA
Zvučna magla obigrava g crvemsm zastavama. Visoko u, vazduhu braskozorje otkucava M) j brbe
tople, retke reči. Nešto što je sam i mešto što je lebd straha, TREĆU ostaje među nama, S našom dopunjemo. Jedno ime, jedam narod, pod, ovim, nebom dubokim. Deca trče ka školi gde se vojska sakuplja: Vetar im, promiče Kktoz prste, a treba nešto da matuče. Između ulica ma dve noge biunca
pijana žema. Istorija i nešto slično mjoj, crtama se
Jovan PAVLOVSKI
19. NOVEMBAR, 1944.
radom: jesen dolaži ma
krvlju
ogradama. Interesantna će postati
BOŠKOVSKI MAGLA
Obremenjem, bojom oblaka vetar puza dolinom, s povijenom, kičmom horizont se prepliće niž grame dfveća Jedna povorka bitomih, mrava
odnela je ma pogreb poslednji cvet leta
Da U je obo hajka za svim, ahim, Što
| | Ssakibplja septembar il; samo poterhicda za bTitvujentm, vodama čim, kamen zaboravlja, da je katneh Ostavljeh, kao biljeg sčla
najviši dimnjak izviđa nebo
Petar
Petre ANDREEVSKI
ZEMLJA I SUNCE
Orači hitjuć ka svome početku zemljahe spomenike postrojaviaju šio še dime Sa TODOD WCQ,
Volo»i žvaću vazduh
u, vodenim, kapima ga rastežu, oko njih se prepliću ubistva
U tuđu, semi, mi se zdtvaramo s pričama o svojim poduvizima
Niko me Rheće Yazsumeti Sasvim šta tražim, u, toj oddji
ova priča, kada se zapamti. Pre mo što še pokftene, vrti se zeleni kišobran u dvorištu, t9rti se ma 8be četiri strane sveta, a mi deca gledamo: beliki vojnik se osmehuje.
u prostoru se vitla veliki bič kiše Dioljina je zapostavila šumu
čiji ključ mosi jedno drvo Ja sam movi početak za posao tako uđoh wu mj\ou
Radovan PAVLOVSKI SRJAČI
Zakopali smo duboko zayđanhe plugovbe Wu, zemlju sa semenom, zinulim za kišom za potodom
i kao bogobi seli smo da se odmoriftno Vode užurbano dišu i obnavljaju sboj krug iskidam, od, plime
Jedna žena za razbojem,
gleda izgrevanmje mešečine
i mjeh poljubac kruži po svetu Šume sam podbežao užetom
Teke sam bustio sa izvora
i nju poljubih da živi kao porodilja Memi Sejaču
otvara se plod s gorkim, semenjem,
I njih ću posejati
Izraštanje je lepota
Ležim, nad, brazdama kao mad žicamua i slušam, muziku rađanja
Mehe ćete maći pod strehom šuma kako duvam u još nerazvijeme cvetove. Stani da se gledamo u oči
i da branimo
ono što će mam se roditi
Ovo je
prvo proleće posle potopa.
Svakk noć te srećem kako se umorha vraćaš
seljačkim kolima
i svaka meuzorama brazda
muči te čim sklopiš oči
ja volim tvoju semu i radost
kada se raspevaju strumičke lože kada se nakom jesenjih svadbi i pijamlki zabrinmto vraćaš u svoj dom
tada am da si dobra zemlja
i iz svih tvojih boja i usana
toči se stce i spokojam sam
ja želim lepotu tb»ojih mebinih reka i more preko kojeg zavoleh
fvoje lebe devojke
o1ioošto su ti po igrankama i sedeljkama
pevali najlepše pesme zemljo
Evgenija ŠUPLINOVA
OBALE SU RAŠIRILE BELE RUKE
Ostavi šumnme oblake neka sami plove
za zvezdanim tišimama što kriju tajtu, visina
Dođi, obale su raširile svoje bele ruke.
Položi zlatu glavu, ma tople grudi zemlje
i slušaj pesmu trava
i veliko srce života kako kuca. „Dođi,
meka: tvoji cvetobi dišu mladost.
ij: Razvi crbena krila mad rekom što se gase
svaku moć te srećem kako se umorna vraćašu maručju predvečerja.
it seljačkim, kolima i svaka meuzorama brazda muči te što ostaje kraj topole golih.
"iz starih dana _
Nušić i Pera Todorović
Dođi,
i smyzmutu suzu Wu oku slavuja rastopi.
dozivajući se ma zloslutnu, zdbeYru goveda su nmnadmudfila podmiklo veče
Na noktima prstiju ljudi su pročitali o dolasku ovog guseničavog prirepka moći smirujući ma vreme seme svojih plugova
Da imaš *uke za šal ba da staviš na prešlicu, ovu prebfedenicu što može i s duštnanom
| da te Pdruži Kraj oghjišta se tope njeni hladmi ldmci
Pa nikoga nije briga što je samo dimnjak. video gde je kao svitac negde pald zvezda onog cveta
Sekire u tremovima seku ljuti dah ove magle
Naum MANIVILOV
BREGALNICA
Ko tako razmnoži gole bregove
pa svijaju crtež tvojega tela
Nebešto od svojeg merazvemčana
Kada i tišma splamsava mad, tobom
U tvojim, freskama mekoliko boja se bori
U promuklim, grudima wmorme vojske ti dišu
Golo kamenje liči ma vojnike polegle mičice
Čiju krov miz polja raznosiš
Daleko negđe crma sil mebo je zarobila
Pod tobom je trem, istečenih 9oda .
Tako te madla skriba od, orlova Oni ipak sanjaju tvoju vidljipost Ne žhdjući koliko udovica ime ti proklinju
I daleka vima ime su ti mapili A do tebe stigli po ono što nije njihovo
Jovan KOTESKI BLEGIJA
Ko je znao da će ma tvoje rame
pasti mramor i plač žena.
Jesem, Je wvela trave, ovčaYi
su se vraćali kraj reka žuYšeći ka mou.
Bosa se igra vetrova Taznmela
niz padine s cvetićima, belim.
Već zahlađuje. Mermerni blokovi,
raznešemo lišće i uspomene.
Već zahlađauje. Pokraj plotova
neko polako šapuće: „Smeži, sheži...“
U modriu, oka,
Daljine bogleda
uulači se jedam mali i pitomi, morski pejsaž.
proširuju se u mepregledmost i dobijaju formu beskonačnošti.
zemlja se vraća i povlači
sve je više osvetljenih čuda
novu religiju wvodi sumce
Na jednoj slamci razdvajamo
poslednji susret dva mrava
došlih, u, moći od svojih džinžula
Jedah zaboravljeni požay među mama še obha4jlj&
pa tako DpoftoODO kidišemo sa švojim, produženim telima
Milan TERZOVSKI
KORACI U SEBI
Koračam, u, sebi tiho.
Iz dva izgorela meba u belutku
etar Yazgomi čađ.
Posmatrafhny svet kao igračku detinjski i maibho. Gubim, še niz žute ledime, plandujefh pod teškim semama.
Naslanjam, se do zida, sraslog i, meni U zelenilu, i detinjski pitam: — gde li su majstori obe lepote? U ovom zidu Su moja predvečerja,
u, ovom, zidu, su, moJe Tioći,
u, ovom, zidu, su, moja, proleća,
u ovom zidu su moji dai.
Kakva radost. Okrećem, ruke od hiadmog kaumenja, na zelenom. zidu, ka, zemlji,
nigde zemlje, nigde mekog pĐerjd. ·
Koračam, u, sebi sasvim tiho kraj plamima,
kraj obala, kraj potoka i mislim,
ja sam besmrtmo dete, a iz dva izgofela neba
i} belutku, vetar razgomi čad
i Preko zelenog zida,
Ivan IVANOVSKI
PESMA PRVA
Jedam mali
i pitomi morski bejsaž
atlazı u, pesmu.
„Stihovi imaju, YTadost u očima, Wadost ma dlamobvbima
i ljuba» — veliku kao sam ribara. (Izabrao i prebeo Branko KARAKAŠ)
ze paaa —"" A —- – —wR'RINĆ
BREHTOV TRIJUMF U FRANCUSKOJ
Prvi napad na Branislava Nušića
'U svojoj desetogodišnjoj diplomatskoj. karijeri (1890—1900) “Nušić je broveo nekoliko godina i na Kosmetu. Taj period Nušićevog života i rada, iako još uvek nije detaljno i svestrano ptoućen, ipak je unekoliko poznat. O Nušićevom prvom bavljenju u Prištini (kada je on tek otpočinjao službovanje u Ministarstvu spoljnih poslova), međutim, do sada se malo znalo, a .ono bi nnjverovatnije ostalo potpuno nepoznato da nije izazvalo i napade na Nušića preko štampe.
Događaj koji je izazvao ove napade na mladoga diplomatu bio je beznačajan. Nušić je, naime, bio određen da za izvesno vreme zameni na dužnosti tadašnjeg vicekonzula u Prištini Luku Matirikovića., Kako je bio pisar skopskog, Prištini najbližeg, konzulata (iako je u stvari radio u Beogradu u Ministarstvu), Nušiću je bilo naređeno da krajem januara 1890. godine otputuje u Prištinu. To je bilo prvo isprobava– nje Nušićevih sposobnosti za diplomatsku službu, prvo „borbeno krštenje“, ali i — zgođan povod "'odorovićevim „Malim novinama“ da u dva maha pišu o Nušićevoj „nespošobnosti“ i „nešpremnosti“ za taj „ozbiljan zadatak“. Da ironija bude veća. Nušića je napšso onaj list koji je on pokrenuo i kome je bio btvi urednik!
Napad na Nušića u prvom članku (Dia li je politika ili komedija, objavljenom u broju od 25. januara 1890) hije bio „direktan“. Članak je bio upućen u vidu pitanja tadašnjem miništru spolj hih poslov8, generalu Savi Grujiću, ali se može lako zapaziti da je glavna oširica uperena protiv beogradskog „aačića Nuše“. Pisao ga je najverovatnije sam urednik, a ne „Jedan mnogogodišnji učitelj iz Stare Srbije“, kako je članak potpisan, jer se odmah može videti da taj „učitelj“ bolje poznaje prilike u Beogradu ı život „beogradskih đačića“ hego „svojih“ u Staroj Srbiji.
U članku se najpre govori o značaju HašiH konzulata u Turskoj, „s kojim 5e ne može terati šeća i komedija“, a zdtim „olvoreno govori O nesposobnosti
6.
„jučeranjih đačića“. Kao kakva narikača, ovaj „stari učitelje kuka nad „zlom sudbinom“ srpske nacionalne mišije i „fatalnom greškom“ generala Grujića, što će jedno kraće vreme prištinskog konzula zamenjivati Brahislav Nušić:
„Kuku, kuku, i sto puta kuku nama! Grozni, bedni, kukavni SaVo, kako li ćeš izgledati ti, kako li ćemo izgledati svi mi kad prvi put naš predstavnik 8. Nuša izađe da nas prestavi pred turskim valijama i pred radoznalim Srbima prištinskim, koji će dotrčati da Vide novog konzula srpskoB8... Grozni Savo! Znaš li toga Bg. Alkibijada Nušu (pravo, cincarsko ime Brahislava Nušića je Alkibijad Nuša — primedba D. VJ, kome si poverio da zastupa Srbiju? Znaš li šta on ume, znaš li šta ofi može, znaš li koliko on vredi, znaš li, jadi te ne znali, Savo, da je to jedan najobičniji beogradski đačić koji nema ni potrebnih teorijskih znanja, ni najnužnijeg poznavanja ma kog stranog jezika, ni ikakva igkustva, ni jedne jedine ošobine koja bi ga preporučivala za lo visoko mesto. Najviše, i sve Za što bi, u najbolju ruku, 8. Nuša danas bio sposobam, to je da pod upravom kakva iskusna i spiemna čoveka bide dve-tri godine konsularni slov (najmlađi ćata) u kakvom konzulatu, a ti od tog nevinog dečka napravi nakaradu i komediju, i od njega i od sebe, i od sviju nas, ističući ga da bude zastupnik Srbije u Prištini!“
Ovaj napad ny tadašnjeg ministra spoljnih poslova i ovo otvoreno nipoda-– štavanje Branislava Nušića nije, naraVho, moglo proći bez reagovanja drugih listova. Nušić je ćutao i nije hteo, kao što je i kasnije najčešće činio, da Dpolemiše i odgovara, ali je u radikalskom „Odjeku“ objavljeno, u vidu odgovora, kratko „zvanično saopštenje“:
„dG. Nušić nije postavljen hi za Vicekonzula ni za zastupnika Rorizulata, no je određen da vrši najnužnije kancelarijske poslove, dok je vicekonzul na svom kratkom odsustvu. U Prištini za sdda nema ni pisara, ni dFagomažia i sasvim je razumljivo da se konzulska
BRANISLAV NUŠIĆ
kancelarija ne može ostaviti bez nadzora“. u Ovakav odgovor sa „zvanicne strane“ dao je povod za ponovni napad na Nušića. U članku Hajd dlako, ti si najlakša, objavljenom u „Malim novinama“ 31. januara 1890. godine, „stari učitelje ponovo je uperio svoje pucaljke na „nesposobnost“ i „nedoraslosit“ zamenika. „G. Nušić je — kaže se u Tom napisu — danas sVe i sva u Drištinskom konzulatu... U njegovim Tukama su kamcelarije i sva dokumenia, kasa, on prima, on dočekuje, on ispra=ća, on radi sve i sva“, ali „goveđa glava isuviše je velika za jednog mačka“, jer Nušić je „čovek koji hiti zna iiesha jezika, niti poznaje službu i kancelariju u koju je došao“ i čak se „u konzuldtu ne ume ni okrenuti“!
Šta je bio pravi razlos ovakvom pisanju „Malih novina“ i ovolikom nipodaštavanju Branislava Nušića?
Po svemu sudeći, razlog je bila lična netrpeljivost i surevnjivošt. Nušić je već u io vreme bio pozhat i kao književnik i kao novinar i sigurno je SVOjom snalazljivošću i okiretnošću izazvao zavist mnogih, pa i Pere 'TPodorovića, A može biti da je Todorović pisao protiv Nušića i ha miš kralja Milana, kog je Nušić bio napao u pesmi Pogreb dva raba. Bilo kako bilo, tek Nušić je počeo da trpi udarce (kasnije ga je krifika, kao po dogovoru, u najvećem broju slučajeva napadala!) još na početku svoje khjiževne i službeničke kaTjjere. Dragoljub VLATKOVIĆ
u berlinskom međeljnom listu „Sonntag“ Andre Miler Opisuje uspehe Brehtovih pozoričnih komdđa kođ francuske kritike i publike: Pre pet 80dina Brehtovo delo je u Francuskoj poznavao samo mali Upućeni krug. Tnteresovanje je otpočelo kad je „Beflhet Ensembić“ gostovao u Parižu.
ceo niz frahcisških pozorišta — među njima i najznačajnija — daje i sad Brehta, ili se priprema da prikazije njeBoOve komađe. Žan Vilar ža Trežiju „Zaustavljivi uspon Artura VUija* dobio je nagrađu francuskih kritičara, koja se daje za najbolje inostrano debitirtanje. U pozorištu „Rekamje“, prikazuje se “Dobri čovek iz sjeeččuana“, a sprema se i predstava „Života Galiejevog“: „Romeđi Prancez“ priprema „Priviđenje Simone Mašar“.
Kritika je kao Ssenzaciju 0Ocenila predstavu „Svejka u
drug.m Svetskom ratu“ u DpOzorišta „Banželizeć. O ovoj predstavi je ii lištovifna izišlo više od trištotine odiuševljenih kritika.
Pozorišni ljiđi, prevodioci i estetičari koji rade nia BreHtovom popularišanju u Fiidncuskoj uglivnom su pripadnici levice. Službeni poktšaji da ipi se rad Spreči propali si potpuno. Brehta čak i poreške vlasti tretiraju kao klasičnog ditora. Prema zakonu poreske olakšice ilživiju dela jedino
•
dnih autora koji su mrtvi najmiahje peđeset godindđ. Samo u mnaročitim slučajevinia čimi se izužetak.
Dubihu i Žnačaj Brehtovog požorišta u Francuskoj đokazuje i slučaj Artira Adđafnova, jedne od vodećih ličnosti apsurdno teatra. Kad se Adainov upožjiag ša Brehtovimi đelima, pođ fijihovihi „jdtičajein napistio je Svoj rahiji stav i pravac i poštao Vešhik napredhog i drištvehdG-Kfitićh0B HpOziva pozorišta;
Novi broi „MDibliotekara“
Pre izvesnog vremena štamjan je drigi broj „Bibliotekara“, organi društva MBibliotekara Srbije, ža 1962. godihi. Na uvodnom mestu objaviljeh
Novo izdanje Gramšilevih dela
Pre dvadeset pet godina Umro je u fašističkoj tamnici osnivač Kkoriinističke partije italije Ahtonio Graaši, odiičan marksistički kritičar i ie otetičif. Povodoii gVe godiš njiće izdavač Mođadori priptenia hovi izbor GranišijeVih dela koja će biti objavljeiid u zbirci Ii Sagglatore, U prvo delu antologije objaviće se pi: Bma iž tiHiinmice, š i trećem hajgničajiiji deo Gtramišijevih „Svezika“ pisanih u zaroObljeništvu. izdanje pripremiaji Đa+ jisiro Perata i Nikolo Galo Žž pomoć prolesotk& Đakoma Mebenedđetija. Vest o Ovoj edićili primili su i Palmiro Toljati i
Mario Alikata,; koji su uređivačkom odboru predali dosad nepoznata dokumenta od vVelike vredhosti. Pored šest knjiga „svezaka“ u MHinaudi-izdanju, pojavio se tu dvema Kknjigama i izbor iz Gramšijevih članaka pisanih između 1915. i 1921. Nova dokumenta se u italiji očekuju s velikim inieresovanjem. Časopis Evropske zajednice pisaca „Europa ULetteraria* organizovao je diskusiju o ovom izdanju, pa je uz odobrenje izdavača Mondđadđori i Instituta Gramši objavio dva dosad mepoznata „pista, bprvenstveno biografske sadržine.
je govor GCedomira MihdetOVića, upravnika Narodne bibiloteke Srbije, koji je održao iia 'rinaestoj godišnjoj skupštihi Drištva bibliotekari Stbije Ž. marta 1962.
U anketi o odidoši iždaavdč — bibliotekar iželi šui učešća Pavle Maletin, Aleksandar PeJOvić; Božo BBuldtović, Ivan Milisavac i drugi javni i Hilturni radmićci.
Treba pomenuti i objavljene tekstove Olge Srdanović-Barać „Zene iz Bibjiiografije Stojana Novakovića, Lidije subotin „Rratak pregled naše štampč namenjen ženama“, Dragani Lukića „Možemo li biti danas protiv bajke — psihologija T4“ đa iu dečjim bIbliotekdmid“, Marsgite Lj. Nikolić „Vižatij ske biblioteke“, prilog proučavanju vizantijskih MbMibliotek4, Gavrila MKoVijafića „Bitpska lektira u izgnanstvu 1916—19i% godine“ itd.
KNJIŽEVNE NOVINE