Književne novine

ere —-a 80 aa; Va KI UB arrt ~ ZUNUNET Cu arta ei TT ra II n TOT

Dr Jen MATPEJČEK DOI R ON OAK.

čehoslovačkojj muzici

POSLE KONCERTA češke i slovačke muzike u Beogradu, pre jedno dve godine, u jugoslovenskoj šlampi pojavila se kritika čiji je smisao, u grubim ' crtama, bio da čehoslovačka muzika' nema više onu snagu progresivnosti iz vremena između dva prošla rata i da polako klizi na platformu epigonstva i romanftičkog tradicionalizma. Možđa konstatacija Kkritičara nije bila formulisana baš ovim rečima, ali njen smisao bio je jasan. Da bismo mogli govoriti o ovom pitanju, koje sc principijelno tičc problema modđemnosti u češkoj i slovačkoj muzici, moramo se vratiti u vreme između dva rata, kada su i „muzički kontakti između Čehoslovačke i Ju· goslavije bili plodni i munogobroini, kada je većina današnjih naprednih jugoslovenskih kompozitora, koji se sigumo živo sećaju punoće i bogatstva tadašnjeg muzičkog života, stuđirala u Pragu.

Prag je u vremenu između dva rata bez sumnje bio značajan muzički cen. tar. To čime je privlačio bio je me samo mnogostrani muzički život već, uglavnom, novi češki stil komponovanja. četvrtionske, šestinotonske i netematičke muzike, stil koji je iz moravske narodne pesme izvukao i primenjivao u celom svetu poznati Alojz Haiba. Na Praški konzewatorij i na njegovo četvritonsko odeljenje dolazili su fada studenti muzike iz celog sveta. Češki čevrttonski, šestinotonski i metematički stil Wwomponovamja postali su ı sveku simbol češke modeme muzičke umtenosti tridesetih godina.

Njemi „opštu sliku, mećđufim, sbvarale su i mmoge druge stvaralačke ličnosti. Pre svega Leoš Janaček, u svetu, a da budemo iskreni i u Ć hoslovačkoj, „mnovootkriven i ocenjem tek posle prvog svetskog rata, ličnost tako osobena da nije ni mogla ostaviti sopstvene maslednike. Zatim su, uglavmom, fu bili kompozilori JozeT Suk, Vitjeslav Novak, Josef B. Foerster i Otakar Ostrčil, da imenujemo samo majznačajnije. Ovi kompozitori bili su direktni naslednici češke muzičke fradicije.

Okosnicu češke i slovačke muzike tut vremenu između dva mrala predstavljale. su, dakle, ove tri linije koje s na nju većom ili manjom merom delovale, a deluju i sada: Janaček, naslednici klasičnog „pravca i Habina škola. Da bi slika bila potpuna treba navesti imena kompozitora kao Što sU, na primer, Vit Nejedli i Eirvm Šulhof,

“. čija dela tek-danas otkrivamo, ne zato · Sv UDK veka e -PD-Kao 'dnaj"bBsmntni, Sšnate Wjeć koji, pijanica.

što u: pre svepa, svojom praktičnom društvenom delatnošću mamifestovali 'svoju pripadnost radničkom pokretu. "Ta ideja. je, kako ćemo videti, igrala takođe svoju ulogu ı posleraftnoj orijentaciji češke i slovačke muzike. Posle oslobođenja, 1945. godine, DOčeli su .da se formiraju novi redovi čeških kompozitora i mjihovih drugova · slovačkih kompozitora, bez čijeg stvaralaštva slika damašmje poslerafne čehoslovačke muzičke kulture me bi bila kompletna, Rodila se. slovačica, marodna opera, reprezentovana: pre svega: imenima. Kugena . Suhona i Jama Cikera, koja je probila svoj puf: u svet, i vehikom merom simiboliše modemo čehoslovačiko opersko wtvaralaštvo uopšte, A kako su. dočekali oslobođenje nestori češke muzike Vitjeslav Novak i J. B. Toerster? Prvi piše Majsku, simfomiji, (Čehoslovačka je naime bila oslobođema u maju) na temu pesme Eej wahnjem, a drugi Kamtatu 1945. Dolazi i do stvara– nja ansambla marodnih igara, do podražavamja marodne muzike. Obraća se pažnja ma masovne pesme, ma to da „muzika postane vlasništvo maijširih slojeva“. Za njih komponuju, takođe,

istaknuti češki i slovački kompozitori Vv.

Dobiaš, J. Zajdel, J. Stanislav, a 1

generacija koja je tada dolazila: VI.

Somer, R. Drejsl, da pomenemo samo neke. Komponuju se pesme od kojih se mnoge još i danas pevaju. Neću pogrešiti ako kažem da su kompozitori, koji su se tada zalagali za devizu „muzika narodu“, svojim pesmama ili mamjim i većim Wemtatama, horovima i drugim delima, u fome duhu komponovali iskreno, iako danas već koračaju ,drugim stvaralačkim smerovima. 'Uostalom, tokom istorije češki kompozitori su, kao kompozitori malo koje zemlje u vetu, bili spremni da reaguju što oseiljivije na sve događaje u narodnom dru– štvenom živolu. U tim godinama A. Haba komponuje horove Mir, Ponosmu pesmu .i kantatu Za mir. Što je komponovanjem pristupačnih pesama, kamtata, i druge, takozvane, razumljive, mu· zike došlo do opadanja muzičkog izraza i celokupne češke i slovačke savremene muzike, to je stvar za sebe. Cela ova etapa u umetinosti odgovarala je datoj istorijskoj situaciji i širim političkim kontekstima. Osvrnemo li se, danas, posle niza godina, na ovaj perjod, moramo u njemu videti i pozitivnu stranu. Ona je, po mom mišljenju, u tome što su češka i slovačka muzika u tom periođu učvrstile „svoju narodnu specifičnost.

Evolucija češke i slovačke muzike nije se zaustavila na ovom stepenu. Dolazi do konfrontacije stvaralaštva ne samo onih kompozitora koji su se tada angažovali sa onima koji su stajali postrance, već i sa novim kompozitor-

4

skim sistemima ·iz- inostranstva. Mislim

tu, pre svega, na metodu dodekafonsku, punktualističku, a. u poslednje vreme i aleatoričku muziku, koje su kod nas podjednako dobro poznate kao i u drugim zemljama. Alko mije došlo do njihovog masovnog širenja u Čehoslovačkoj, razlog je u lome što je ovde postojala . vlastita tradicija moderne muzike, Ukoliko je neko u Čehoglovačkoj iz Habine škole, sasvim u intencijama njenog rodonačelnika, video jedini mogućni put moderne muzike, nije ga istovremeno mogao videti i u raznim uvezenim kompozitorskim sistemima, Naravno, sve freba znati i umeti. Treba da usvojimo znanje svih modernih kompozitorskih metoda, da upoznamo rad svojih kolega ili, ako hoćete, svojih konkurenata-– kompozitora. Zato ćemo u Čehoslovačkoj konstituisati laboratoriju za elektronsku muziku, a pri Savezu čehoslovačkih kompozilora već je ustanovljena kibernetička sekcija. Ovaj clektrično-alkustički uređaj biće možda svetski umikat. Ako bi se na osnovu ovoga moglo tvrditi da su češka i slovačka muzička kultura svaštarske, modeme itd., bila bi to nesumnjivo zabuna ili, u najmanju ruku, jedmostranost. :

Češka ji slovačka muzika uvek su se, na svoj način, izravnavale sa impulsima svetskog stvaralaštva. Isto tako, Prag je, zahvaljujući, donekle, svojim festivalima i međunarodnim muzikološkim kongresima, uvek ostao jedan od centara svetske muzičke kulture. Ukoliko je u gore naznačenom periodu došlo do stagnacije, bila je to više stagnacija zanata mego stagnacija stvaralaštva, 'Ukoliko su neki kompozitori i stvarali takozvane konzervativne ili fradicionalističke kompozicije, to nikako ne znači da je opšta slika češke i slovačke mu zike bila takva. Uopštavanje bi ovde

TVERSKI BULBVAR,

žibot bih, se kladšo de, ste već mnomisWli kako Ćć imitiyati mekog brYethodmika TRMuSsa.

"Ali apamtšte: kad. autobus mili

principijelmo me irvirujem, glavom, iz attobuso.

Ovde sam, sam, sa devetnaestim, stolećem, mada osećam negde je i tojlcsi stanica,

'— Popričaču, malo s ovim, dYbećem.

Isuviše dugo motam, se po sbetu

i baš zato što živim, za buduće svetove

bilo naročito opasno. Češka i slovačka današnja muzika je savremena muzika i njena opšta slika je takva i takva je uvek bila. Istina je da, ukoliko sc tiče uticaja, teži i danas, generalno rečeno, više Prokofjevu i Šostakoviču nego Sembergu, Bergu, Štokhauzenu i drugima. Kakav će biti njen dalji razvitak, teško je reći. Mnogi pripadnici „novce generacije, pa i najmlađe, strasno su okupirani serijelnom, dodekafonskom i aleatoričkom muzikom, ali opšta slika današnja čehoslovačke muzike nije takva.

U muzici, i u umetnosti uopšte, u prvom redu odlučuje talenat. Ako mu uspe da bude moderan, ako mu pođe za rukom da ga shate ljudi današnjice i da obogati njihov život (bez publike svaka umelnosi, a muzika pogotovu, ostaje sterilna), to neće zavisiti samo ođ toga da li je ovaj cilj dosegao ovim ili onim kompozitorskim sredstvima. To što današnji čehoslovački kompozitori imaju svoju oduševljenu publiku, ne samo kod kuće nego i u inostranstvu, što se njihovo stvaralaštvo akceptira kao izraz moderne i, pored toga, osobeme umelmosti, to je, ujedno, i odgovor na pitanje do koje mere je čehoslovačka muzika svojim opštim ijzrazom u okovima prošlosti.

u —— i e ——

inostrane teme

SAVREMENL”q

ŠPANSKI ROMAN

PORED VEĆBG BROJA. proznih i poetskih priloga, poslednji broj istaknutog američkog književnog časopisa The Kemuon Review (proleće 19569), donosi i nekoliko vrlo zanimljivih ogleda, od kojih je „noseći“, iz. pera Pola Vesta, posvećen današnjem romanu U Španiji. i

Pisac kome mlađi španski književhnici duguju mnogo jeste, pre svih drugih,

Pio Baroha. Iz njegovog nesistemafič-

nog načina pisanja i pristupa romanu nije teško izvući neku vrstu životne filosofije. Njegov ostetički agnosticizam i organizovana haotičnost izgleda da su dobrodošli mladim španskim piscima. Baroha je, prema tome, idealan primer za generaciju koja je prinuđena da prigušuje svoja mišljenja pretvarajući ih u čiste opise, a svoja mezadovoljstva ili pobunu izražava · isključivo dezorganizovanjem sveta u svojim romanima. S druge stranc, Ramon Vale-Inklan im pruža metod za vođenje dijaloga, kao i jednu posebnu vrstu apsurdnosti, što potrebu za analiziranjem i portretisanjem svodi nu najmanju mogućnu meru. Treći primer mladi pisci nalaze u Migelu de Unamunu, čiji apetit za spiritualnu herojiku oni pretvaraju u isključivu preokupaciju ekstravagantnim | efektima. Mladi pisac je danas prinuđen da gaji izvesno eklektičko slepilo time što prećutkuje proskribovane istine. Ramona Hose Sendera mlađi se spominju zbog njegovih sjajnih i suvih napisa o ratu, a Arturo Barea ga smafra „jedinim važnim romanopiscem generacije aktivne pre građanskog rata“. Sender postiže viziju potpunosti i mira isključivo putem mapuštanja otvorenog romaha i mevođenjem računa o neposredno savremenoj sceni. Mladi Španac mora da kroji svoj prozni guber prema svom uskom domaćem suknu. Kad roman postane posredan i skrivem, kada je pri-

IZET SARAJLIĆ

bele noći s mečijHm, crojim, očima. Samo pisci, među, mjima, i ja, što još week, potežu, stmre

Al me.

. čujete. li,

čujete li...

znam, da, ništa me može zameniti Betoemoyu, „Devetu“ ako je i onaj koji je sluša bar malo Betoven, ii

Ja mit šta čujem, mit m, se šta sluša.

Na, prilazima, ovog grada još tek. tragovi

Yame. 4

ten.kooskih, gusemica.

Na, prilozima ovog grad, ·

. još. uvek. tragovi tenkovskih, Musemica. Na prilazima, obog grada, .

Možda su majbolji pesnici ubijeni četvdeset duge...

5 “2

-.. Eto zašto, dyagi moj Dudine večras ie mogu,

Prosto to: prezrevši sve druge davove

dođoh. oode da moja umorna duša

Eto zašto.

popriča mačas s mužem, Natalije GončaYove.

O Saša, Saša..: Zamislite ga. m tajlsijt, Taj siguvno me bi mapisao „EKogemija...“ Kao i ja, gledao bi zanesemo hi. galaksiju, · i pisao iste ovale stihove kao i ja.

Jum 1965.

Ja, Yođem tu skoro, u nekom, Dobo}i,

za. buduće lu, čemaL će se sastojati moja. Yedmost:? Dobro je, što barem, meću, moraki de, se. aučem, u. doobojtu.. A prizaćete da je i to ipak neka predmost.

Moskva, 530. mate 1065.

ŠČIPAČOVLJEVOM PSU

d svoje ostale braće ti nisi mišta. bolji.

Jedma. pesma gazdima, ipak, već ti je posvećena. Priznaj, ti bi tako Yado odgyizao uho mekoj Olji. Ali ja' sam, nešta drugo, a šta — rYeći'će ti gaždima žema.

. Sada, hoću H te wvrediti ako ti kažem — pseto. Vidim, .oode niko te drukčije i me oslovljava, već — „mili“. A vidiš, tbom, gazdi i meni, često, istmiše sporo dolazilo

Šomayva dobismo ma pYetek. Zato što smo pesnici bili.

jum 1963.

IZ LENJINGRADSKOG DNEVNIKA

1

A ko mislite da ću pisati izveštaj s puta, odm,ah,

da spobam..

DVŠA: PISNFA „ZS FRTETET.FA.

T

bo me ovde . Sayajebu..

Ipak, pišem, ti iz Tbilisije.. Tjmesto ftroaja izmdsliću, debt. \ I na mojoj strani biće i Yeihšcija,

... Tako, đakle, tu sm. T mađa, oki Yeme nikog drugog mog sem, platana. i pticm. | kao wikad, vamšje želim, da, se zastavi teme

bar mačas, bayvem, mekotiko sedmžca.. i

Konačmo,. dodije i Jadransko more a me li kad. o sebi godinam,a, slušaš da, si, pozer i maila, Mila, kad umrem, istorija će mi se izvimšti 20, ove bore

a tebi možda daće stmuk zamm;butla,

je leto.

zato što si me tako veymo pratila ma. putu. Istima, ja mi sam, baš mmogo wu to me Đernjem,. Ah prijatno je bor misliti da ću a. svom,

dom

slušati samo slavuje.

Sarajevo, ranije

II

Stvvi su vrapci koji su završili Konzevbalori. Ja, kao i ti vrapci, me s»avrših, još mišta.

preskočite ovu stranu.

Najslabiji movinar zna bolje i od mene i od vas da svet

'Svet koji je juče izašao iz blata.

Svet koji je Juče iz svog temka branio moj prijatelj

temkista, damas besmik. Serjoža. 2)

Ovaj grad tu kome sam sada, trebalo je da bude sravbnjem

Ko je odbranio mjegovu slobodu? Moji prijatelji. Om koji su zajedmo s mjim, gladovali i mavpisali o njemu

Moji prijatelji, jednom, rečju — ljuđi. I evo

3

kao da mikad, nije krvario, pliva bonoćmi Nevski. i. Muaturantkinje ponobo wu svojim, dnevnicima opisuju, Ob

me želi Yata.

Svaki moj stih, kao da je ovog časa mapustio soamafto?ij. Svaki moj stih kao da je došao s gubilišta. ;

Ovog puta stvaYmo pišem ti iz 'Pbilisija. Iz mjega stvavnmo.

Ne znam da 1i je ma mojoj strani milicija.

O?rlob,

< A Kura. Možda to i nije Kura. Možda AYmo.

Ovo je grad toliko vezam za poeziju,

da summjam da u mjemu, i ti već opevama misi. Tako mismo moyali mi da se uabožzmajemo. Rekoh mu vbrosto: Zdravo Tbilisi.

sa zemljom.

balade.

Kako si sad daleko, kao žeme dekabrYista.

Ne vredi čak mi da te pitam, šta radiš i gde si. OdgoboY bi primio meki od budućih turista, koji Je možđa došao u ovaj grad da se obesi,

došao ali eto mikako da se seti gade je lo među stvarima ostavio uže.

„Kupio bi drugo, ali u čitavom Tibilisiju, i u sksedmoj

ele moći,

zna, samo Yadmžu, ı, kojoj se prodaju — Tuže.

"Tbilisi, 8. Jum. 063.

Mchoti,

nuđen da skrije svoj pogledi gaji manje mišljenja, onda je hteo-ne h,, prisiljen da zakorači u oblast Doepij,

Pri ovakvom stanju stvari, izvew, španski pisci su neke svoje patnje SN neli i na svoj Stil; njihova energija „ pretopila u grotesku ili u Tazvijani jednog neutralnog Pproštog načina ražavanja. Roman je, u Veži 5 ovi) stao više simptomatičan negoli zag njujući. Ako Unamunovom interesa. nju za ničeansko, žestoko, čak dema, sko, dodamo Barohino odbacivanja } stematičnosti, onda ćemo dobifi ı šlo bi u suštini predstavljalo pisca ga milja Hose Selu. Ovaj pisac poka, posebnu naklonost prema čudesnom, | izgled besmislenom i amorfnom, SV njegovih romana se vezuje za svet |, jeronimusa Boša i Brojgela: on čovayi vidi kao sužnja jednog odvratnog nj, verzuma u komc haos i nesavršenstu uvek poražavaju idcalistu. ~

Od Sele pa do načina pisanja },

se „zove nadalizam (nadaljsm) prelaz je sasvim logičan. Ovaj ipg vodi svoje poreklo od književne nag; de ustanovljene 1944. u Spomen pjy Tiuhenija Nadala, kao i od romana k; ji je prvi dobio ovu nagradu, a čudmy igrom slučaja (da li slučaja?) nosio n; slov Nada (ma španskom niš od vrlo mlade spisateljice Karmen I, foret. Ova nagrada je kamonizirala nw načim pisanja: apatičnu pikaresku, i još nešto! S obzirom da je dodaj vana neobjavljenom ulopisu, nagrad je uslovila i izvesnu almosferu nak nosti prema neizvesnom. Glavno je 4 izgleda kao da pisac uopšte i ne znaq piše roman: u nespreinom leži isk nost! i |,

1955. godine Nadalovu nagradu je de bio Rafael Sančes Perlosio za roma ljarama, delo Rkonverzacionog {in koje govori o mladim ljudima pril kom jednog nedeljnog 'popodnevm izleta na reku Haemnamu, u blizini Mad rida. Svima je dosadno. Reka tiho če — i mjoj je dosadno. Mladiči i di vojke razgovaraju i razgovaraju — | je poslednje pribežište za njihove m dovoline umove. Ali njihovo ćaskan bar je izražajno i drsko; oni pripada radničkoj klasi, ali su prema njoj i diferentni. Ferlosio je daleko od vmi ćeg mikrokozmosa Kamilja Hosea &

·Romani Migela Delibeša Dneb lovca (1955), U peći (1957%), i bri (1954), imaju nešto od .ame kog ukusa +—+— Hak Fin, 7 Stejnbek, Zamišljeni kao neka w spomena. jednoj. ličnosti i napisani |

n

| :f |

| prostijom. prozom, oni sc ističu db

jamsivom i vrednošću, ali prilično ı vrste. Zahvaljujući većem broju prew, u dinosfranstvu dosta je poznat ml Huam Gojtisolo, i to po svom posebno daru za uglađeno opisivanje gradski gnusoba. Karakteri mjegovih roma Mlade ubice, Vetropiti su hipnoij ni i duboki, a načim pisanja m je opor i okretan. Njegovi bitnici namazani bojama vrlo sličnim #bojam pakla. Njegova tehnika je u sušim filmska, i. usplamiela. Po Vestu, Goji solo ima darove velikog zomanopis ali če — ova sumnja se uvek rađa | — svoje naklonosti uvek utan

ti w lažmi melodnamu. · E

0

Romamopisac zrelog tipa,-i nos

· Nađalove magrade za 1946. godinu, Ho

se Manria Girondela, dosta je prevode Njegov glavni projekat je jedna tri ija o građanskom ratu, Prvi tom Hi logije, Čempresi vevuju u DO (1952), ima za «scemu ratne do đaje u jedmom omanjem provinc skom gradu. Drugi tom Mil motvih, (1961), izaziva neprijak mir, i ima dosta uslova da postane kl sično delo. Girondela piše na zre škri način i ne upada u pirotehnič ambijente kao Gojtiskolo. On done podseća na Kamija. Ana Maria Mai mlađa spisateljica, čuvena je':po jim romanima i pripovetkama. Ona! lagano ikreće od specifičnog ka apstraX nom i mjena Kmjiga modernih baš Buđalasta deca (1956, smisao za intelektualni zahvat i 5na uopštavanja koji se ne sreću tako 6 kod žena pisaca. 1959. godine Mai je dobila Nadalovu nagradu.za SVO autobiografiju · Najramije uspom datu s naglaskom na' gradi ski rat i njegov ulicaj na mlade. na je pisac, koji mnogo obećava, za sada je još uvek najbolja, u mi turama i u objedinjavanju pi? Kada bude dostigla Girondelinu SI. nost u zahvatu, zaista. će biti izva” dan bpisac. j Oni koji danas pišu u Španiji m". da računaju s makazama cenzoTa: je, na primer, imao teškoće s Vlasti, oko objavljivanja Porodice Pa

poka”

Ji

Duartea, dok mu je Košnita branjena. Neka od a

mogu danas da se pojave sam0. id rizu dli Buenos Airesu. Španski P

nije samo izolovan; izolovanost je rodila i nedostatak interesovanja _ spoljna zbivanja. Stidljivost, KUM. luk, dvoličnjaštvo i konformizam U su već svoj obol od španskog !" a Izbor je jednostavan: reći.ono ŠUO

sme reći, ili ne reći baš ništa.

U Španiji, zaključuje Vest, pisat, uvek podozriva ličnost — zapraV0' nost, za koju se pretpostavlja da je} retička (A. V. S.)

| najboljih d' | |

KNJIŽEVNE NOVIN