Narod / Mirko Perković

ба

— 7) —

poginuše i sinovi i umuci. Nešto na prsi privija. Sve mu ruke po nečemu dršću. 5:jedi brci pali mu na ono nešto sveto, što na grudima miluje. Okrenu se i Iunaci i staro i mlado prema: slijepceu. Svi umukmu, svi očekuju. A slijepac. što le ušima progutao svaku riječ pripovijedamja, sada се sVeETačkim, pomlagjenim i zanosnim glasom da prelije sva pripovijedamja jumačka u neDeske zvukove divne pjesme! Eno — sad vidimo što |e skrivao na grudi! Eno — 21sala javorovih! Potezne gudalom ро 24slama i zapjeva pjesničkim zamosom. Nižu se slihovi jedam za drugim kao Diserma гтпса п ојетдапи. Вогодићит падаћписет pripovijeda slijepac guslar krvave borbe, nadčovječna ајеја, što ih jumaci počiniše ma razbojištima, u Катата jadikoveima, sve tako živo kao da svojim očima gledamo, kao da i mi sami sudjeluiemo. Svi, što slu oko njega, preneseni su duhom tamo ma Kosovo ravno i gledaju, hoće li pobijedi Krst ili polumijesec. Svima su suze na OČima, svima grudi nabrekle, svatko bi Ча роleti da Кгу је та Krst časni i slobodi zlatnu!

Tako je naš majveći pjesnik, naš prosti narod, naš slijepac guslar ujedno pisao našu krvavu povijest gudalom, podžigao narod, da čuva svoju djedovinu i da radije