Narod / Mirko Perković

SO

iisuće fakovih pjesama stvorio i u mijih svoju dušu prelio, zar me zaslužuje ime, u majdostojnijem smislu riječi, narod?!

Alko je naš narod bogat u pjesnišivu srpskom i lirskom, to ne zaostaje mi u SVOjim pripovjetkama. Imamo i mjih u glavпоште {ri vrsti: priče, gatke i basne.

Pričama mazivljemo onaikove pripovjetke, u Ккојшта зе pripovijeda mešto što se je moglo dogodili; gatke pričaju nevjerojatne · stvari, a u mjima dieluju vile, vještice, vukodlaci i bića, što ih stvorila ljudska mašta: basne kazuju kako životinje ili čaj mrtve stvari govore i rade kao da su razumma bića, a uz to imaju koju pouku, koja vrijedi obično za svakoga i za sva vremena.

Jedmih i drugih imamo danas pokupljenih po našem marodu dosta debelih knjiga. Prije se mislilo da su sve nikle u našem narodu, no u movije vrijeme, odkada učenjaci počeše usporedmo priučavali i naše pripovjetke i ome što ih imaju drugi narodi, kao Indijanci, Grci, Germani i Romami, dokazalo se, da |e mnoštvo naših priča sasvim isto kao i kod tih naroda. Neke su od davnine. dok bijasmo zajedno, sačuvame u raznim oblicima, a neke prešle su od jednoga maroda u drugi selenjem, it. |. dodirom našeg naroda s grčkim ili ko-