Narod / Mirko Perković

про

propovjedi i i. d., io se marljivom usirajnošću prevodilo s grčkoga i latinskoga jezika i prepisivalo. Pomalo počeše i Srbi i Hrvati odstupati u kmjigama od staroslovenskog jezika, ie zamjenjivahu po Moju Tiječ i glas prema govoru srpsko-hrvaiskom, da bude tumačenje i naučavanje Krstove ујете гатит! у је ргозгот патоди, Коћ је тек onda srcem i dušom počeo da pristaje uz nauku evangjeosku, kada mu je stadoše da tumače mjegovi sinovi na razumljivom, materinskom jeziku. Ta crkveno-umjeina književnost urodi dvojakim plodom: prvo. učini Južne Slaveme Kkršćanima: uzvišeni nauka Hristova oplemeni ćud slavenskmu,i onako maklonu ma blagost i dobrotu: usa:li u njihove duše ljubav prema pravici i istini, prema: obitelji i bližnjemm: drugo, zaljubi ih u materinsku riječ i sjedini ih duhom s5 svim onima, koji tu riječ govorahu, jer se . smairahu — braćom. Ali na našu nesrečil,

nije mogla prva naša kmjiga da sasvim zahvati cjelokupni naš narod, jer tudjinac bijaše u našoj kući, kod jednih Grk a Кој drugih Latin, koji ne dadošs da se naša bogoduha knjiga širi i da pr=porodi sav jugoslavenski narod u duhu ljubavi i jedinstva. Ali ipak mije uspjelo tudimu Ја uništi prvu mašu obrazovamost, pusijsnu sv. braćom Ćirilom i Metodom. Sp isiše je