Naša stvarnost

58 NAŠA STVARNOST

radu. Ponikavši, dakle, u jednom društvu, čija ie cielokupna društvena nadgradnia, „cjelokupna zgrada pravnih i političkih ustanova, religiozna, filosofska i svaka druga ideologija”, bila odredjena, u krajnjoj instanci, ekonomskom strukturom društva: feudalnim poretkom i naturalnom privredom, stari epos ie svojim sadržajnim i formalnim tkivom vezan Za društveni oblik na kome je ponikao i živio. (Otkhriti veze izmedju umietničkog djela i razvojnih oblika društva, to je, naravho, svršiti tek polovinu posla oko ispitivanja ijednog djela; no, kada je u pitanju dosta površna paralela izmedju dva dijela iednog čpos4, nije potrebno, uglavnom, ići dalie od te polovine!).

Životna gradja iz koje je stvoren stariji srpski epos izrasla je na ekonomskim odnosima, u kojima je gotovo cielokupnu zemlju posiedovala svietovna i crkvena aristokracijia, sa „pravom od Boga datim”. Seliaštvo je živielo na toi zemlii obradjujući je za račun gospodara i „pripadajući i samo, kao kakve stvari, gospodaru” (otroci); ili radeći za „svoji račun” na gospodarevoi zemlji, i dugujući za to gospodaru naknadu u radu, žitu, vinu i novcu, zbog čega su bili obavezni da rade 2—93 dana sedmično na zemlji koju gospodar obradjuje u vlastitoi režiji, „da daju godišnie jednu perperu porežZa ·· ., mobom da... rade jedan dan na kosidbi, dva dana jesenjeg oranja, dva Vinograde, i sve što se poore i pokosi, da se sredi i smijesti”). Ovi obradiivači zemlie zvali su se sebri, bili su, pod prijetniom da „budu osmudjieni”, vezani za zemlju. Svjetovni i crkveni feudali posjedovali su i planine, rijeke i jezera. Lovci divliači i riba živjeli su, na lovištima ili kao otroci, ili su lovili na udio. Ljudi koji su živieli kao stočari na planinama, bili su dužni da svojim gospodarima „daju od pedeset ovaca — ijednu ovcu sa jagnietom i jednu jalovu S runom, i da daju svake prestupne godine jednog konja, iednog vola i trideset perpera... 1 da daju kožu i sukno, i so da nose, i u zimišta da kose sijeno kobilama, i da popravljaju gradove, i da grade jagnjila, i pastuve da vode kobilama, i žito da nose, i tovare sa igumanom”.. 2

Gospodari zemlje dijelili su se na najviše plemiće, srednje i niže. Niže plemstvo bilo je u zavisnosti od višeg, trpjelo ie njegovo gospodstvo i njegovu zaštitu. Živeći kao neproduktivna klasa, na zemljištu koje je zahtievalo neprekidnu medjusobnu borbu, i borbu sa potčinienim klasama i tudiim narodima, plemstvo je stvorilo svoj odgovanajući način života, svoju ideologiju, svoje shvatanje svijeta, svoj moral i svoje pravo. Krstaški ratovi unijeli su u tai život mnogo od evropskog i vizantiskog feudalnog: načina života, koji su i inače služili kao uzor. Sveopšte pojave.feudalnog društva: „ustaljenost načina življenja i mišlienia, socijalnih odnosa, morala i ukusa”, bile su u srp-

3 Stojan Novaković: Dušanov zakonik, tumačenja. * St. Novaković: Zbornik povelja i zakona. » N. Kravcov: Srpski epos.