Naša stvarnost

116 PAULINA ALBALA

ji ovozemaljski život i pravičniji poredak, ali je pokazivao nerazumevanje za ekonomsku slranu pilanja, — šlo je oduvek bila feško pristupačna oblast našem pesniku. Pri svem iom, Hajne je predviđao socijalni prevral, i ivrdio je da će u buduće ekonomski problemi određivali tok političkog razvoja, i da je demokražski pokre} samo početak velike socijalne, drame koja se doisla u naše dane zaoširila do svoga vrhunca. Napadajući na sve nazadnjake koji koče napredak, on je pisao 1842: „Junak moje knjige, pravi junak, jeste socijalni pokreF”. A drugom prilikom: „Ako uspemo da velike mase razumeju sadašnjicu, onda se narodi neće više dali napujdali od pisaca koje plaća aristokratija na mržnju i ral, le će se oslvarili veliki savez naroda, Svela alijansa nacija, i neće više bili polrebno da zbog promenljivog ne= poverenja hranimo stajaću vojsku od mnogih stolina hiljada ubica, i njihove mačeve i halove upolrebićemo za plug i poslići ćemo mir i blagostanje i slobodu. Ovoj delatnosti je posvećen moj život: lo je moja služba...” A drugom prilikom pisao je:

„...Da, biće lep dan, ponovi fiho moje srce u molilvi, i zadrhta od tuge i radosti. Da, biće lep dan, sunce slobode grejače zemlju srećnije nego arislokralija sviju zvezda skupa; procvelaće novo pokolenje, začelo u zagrljaju po slobodnom izboru, a ne u prinudnoj posfelji i pod konirolom duhovnih carinika; sa slobodnim rođenjem doći će na svel i u čoveku slobodne misli i osećanja, o kojima mi, rođene sluge, nemamo ni pojma. — O! oni takođe neće slutili kako je užasna bila noć, u čijem smo mraku morali živeli, i kako smo se strahovilo morali boriti s ružnim avelima, polmulim sovuljagama i s grešnicima koji se prave kao da su sveci! O, mi jadni borci što smo irošili svoj život na ovakve borbe, pa smo sad kad zrači dan pobede, zamoreni i bledi! Žar sunčeva izlaska neće moći zarumenili naše blede obraze, i neće moći zagrejali naša srca, mi umiremo kao mesec na zahodu ljudska putanja je prekrafka, a na njenom kraju je neumilni grob.

„Zaisla ne znam da li zaslužujem da mi nekad urese mrivački kovčeg lovorovim vencem. Pesnišivo, ma koliko da sam ga voleo, bilo je uvek za me samo sveta igračka, ili osvećeno srefslvo za nebeske smerove. Nikad nisam polagao mnogo važnosli na pesničku slavu, i malo me se fiče da li moje pesme hvale ili kude. Ali mač stavite na moj mrivački kovčeg; jer ja bejah valjan vojnik u ralu za oslobođenje čovečansiva...”

Šlo se liče državnog uređenja, Hajne je, prema svom frenufnom raspoloženju, iznosio raznovrsna, česlo suprolna mišljenja. Ipak je ponajčešče ivrdio da je republika naibolji državni oblik, jer su sva -';ećanja monarha svagda varka, dok su republikanci časni, poeni i nesebični. Oni možda okaljaju ruke krvlju, ali ne novrem. Samo, republika ne može bili spasonosna dokle god ne bude bilo pravih republikanaca.

Boreći se proliv svakog ograničavanja slobode, udarajući na moralnu frulež drušiva i na sve nepravde od kojih slrada čove-

LC 1... gadi iediaA WA a wi Ani