Nova Evropa

pravolinijskom i preglednom sistemu, Snažno razvijanje donosi sa sobom promenljivost ideja i forama, genijalnost, proboje i prevrate, U haosu vladaju duh, život i ljubav; a u sredjenosti se to pretvara u vlast, bratstvo, slobodu, i pravdu, Prirodno nam izgleda, dalje, da baš u haosu bog ima posla, a u sistemu Sa nema; da otud baš haotični narodi traže živoša boga koji ima silu da pomogne i da drži, a da kod sredjenih naroda bog postaje idol. |

Ovih nekoliko crtica namenjeno je objašnjenju sudbina i dela intelektualnih ruskih boraca od Čaadajeva do danas, Svi se oni od reda trzali ili izmedju pravoslavlja i katoličanstva, ili izmedju Oca i Sina, ili izmedju zapadnjaštva i slavjanofilstva, ili izmedju bežanja iz Rusije i vraćanja u nju, ili izmedju politike i religije, ili izmedju socijologije i religije, ili izmedju strašnog iscrpljenja u haosu i sklanjanja u mir bilo kraj Hristovih nogu, bilo pod skutom pravoslavnogš samodršca. Istim smo crticama, dalje, hteli obeležiti i sudbinu estetičara-Dekadenata, koji, našavši se odjedared izmedju dve cenzure haosa: cenzure reakcijonarne i cenzure revolucijonarne, moradoše takodje učiniti fatalni ruski okret s jedne strane u političko, s druđe strane u religijozno opredjeljenje, moradoše primiti predodredjenu rusku dužnost da služe službu u opštem sukobu дапапјеб 1 budućeg, Ovim smo, najzad, hteli objasniti i zašto je Mereškovski, jedan od prvih pravih ruskih Evropejaca, i po kulturi i po daru, zašto je i on ušao u red sektaša, pod poeziju svoju podmetnuo program rušenja pravoslavlja i autokratstva, dakle s jedne strane borbu protiv carističkog zverstva u sadašnjosti, s druge strane slažbu za opšte hrišćanstvo s Hristom-carem i na nebu i na zemlji u budućnosti,

Mereškovskoga pesničko-lilozoiska struktura, kako rekosmo, nije nova i posebno пјебоуа, u sklopu i u predestinaciji svojoj. Ali ako se uzme u obzir što je sve Rusija naslagala od vremena Petra Čaadajeva, kad se uzme da je haos ne manji nego veći, da Rusi u literaturi još uvek imaju i naturalizam i parnasizam i dekadentstvo, a u svom političko-socijalno-religijoznom problemu još uvek i Hristaradnika M, Gorkog, i Hrista koji nije dobar V. Rozanova, i Hristacara neba i zemlje Minskog, — onda se borbe Mereškovskog, kao pisca dokumentovanih istorijskih romana i drama, ustostručavaju, kontura njegova uzvišava, delo njegovo uzima dimenzije duboke tragičnosti i dalekosežnog proročanstva,

Nekada je mladi Mereškovski pisao lirske pesme. Te pesme, iako lirske po temperamentu, nisu bile lirske po idejama. U njima se oseća teški mentalitet jednog religijoznog duha, amaterstvo u socijalnom hrišćanstvu, rastrzanost jednog očajnog nacijonalca, Vide se. dakle, prve crte kasnije odredjene i stalne tendencije religijozno i mistično filozofskog duha pesnikova.

Mereškovski je, dosledno tome, napustio lirsko pesništvo, 1 odista, njegova poelska vidovitost, njedova spiritualnost, njegove sintelične opservacije i raskošni stil došli su u najsnažniji polet i sklad tek onda, kad je Mereškovski osetio u sebi snagu da svojoj filozoliji stavi u službu nesamo svoju poeziju nego i veliki deo naj-

422