Nova Evropa

treba polrošiti ni prebijene pare... Jasno je, da je ovako mišljenje teško pobijati,.. “о

'Dok je naša stručna privredna literatura kvantitativno slaba a kvalitativno loša, i ni najmanje originalna, dobro nam dolaze pre= vodi strane literature, specijalno ako je izbor dela koja se prevode na naš jezik dobro pogodjen, Baš ovih zadnjih dana dobili smo dva takva dobra prevoda, i to: Gide RHist-a «Istoriju ekonomskih dok= trina«, u prevodu Stanislava Savića, ı Konrada »Upute u studij poli= fičke ekonomije«, u prevodu Dra, Milenka Markovića,

Glavni je uzrok oskudici dobrih prevoda iz stručne literature mislimo u tome, što ona publika koja se bavi stručnim problemima. poznaje bar po jedan svetski jezik, pa joj je pristupačna i svetska literatura, ili bar glavni njen deo, fe pretpostavlja dobar original ne uvek dobrom prevodu, Tako u privrednoj literaturi, specijalno mi koji čitamo latinicu, nismo imali prevoda niti jednog jedinoš8 poznatijeg dela svetske ekonomije, dok su ćirilski krajevi dobili bar prevod jednog dela profesora Filipovića, i Pačuov prevod »Finansijalne Znanosti« profesora Eheberga, koje je delo još do pre Који 50– dinu važilo kao jedno od najboljih, Kako dakle sasvim ispravno kaže Dr, Valdemar Lunaček (u »Obzoru« od 25. II), budući da je naša stručna literatura tako slaba i bez originalnosti, dobro bi bilo da se postaramo za što više dobrih prevoda, kakvi su oni što smo ih gore naveli, Povest ekonomskih doktrina od Gida Rista bez dvojbe je najbolje delo te vrste u čitavoj svetskoj književnosti, U samoj Nemačkoj, koja je upravo preplavljena sličnim istorijskim radnjama, prevod knjige Gida Rista bacio je u zasenak čitavu produkciju jednegeneracije, Doduše, zasad smo dobili u prevodu tek prvi deo ove opsežne radnje, tamo negde do liberalizma, dočim povest modernog socijalizma, i najnovije ekonomske struje, nisu Još prevedeni, ili bar prevod nije još štampan,

Profesor Konrad isto je tako poznat kao pisac da je skoro su= višno o tome dalje pisati, Njegove knjige, zajedno sa Filipovićem, bili su glavni udžbenici na svima nemačkim univerzitetima. Samo oni koji su, ex privata diligentia, hteli proširiti svoje znanje, posezali su i za Šmolerom, te Vagnerom i starijim radnjama. Dr, Marković nije preveo veliko Konradovo delo, njegov »Grundriss«, već njegov »Leitfaden«, Time je, u stvari, prevodilac uzeo na sebe daleko teži posao, jer je »Lejitfaden« samo zbijeno izdanje »Grundriss«-a, i u njemu je sve tako koncentrisano da je prevodiocu ostavljeno veoma usko polje na kojem se, silom prilika, mora striktno držati autora. A kako je to teško, specijalno kod nas gde još nemamo skoro nikakvih stručnih izraza, zna svako ko je ikada pokušao da piše stručne članke. Ipak je Dr, Marković svoju zadaću, uglavnom, dobro svršio,

Obim ovim prevodima, kako već rekosmo, daleko je više unapredjena naša stručna literatura nego li desecima domaćih radnja.

Jovo Beln.

86