Nova Evropa

osiguranja svoje jednom izvojevane nadnice, U izvesnim perijodima, kao ove Jeseni, vrednost je dinara padala — a cene su životnih potreba rasle — takom brzinom, da bi se pregovori za poboljšanje nadnice morali voditi svaki čas na bazi novoga indeksa, 1 jugoslovenski proletarijat tražio Je dakle načina da svoje nadnice osigura, i to je postizavao naročitim klauzulama u kolektivnim ugovorima, po kojima su paritetni tarifni odbori, sastavljeni od predstavnika radnika i poslodavaca, svaka tri meseca {ili već prema ugovoru; ali obično svaka tri meseca) imali da, na osnovu novih cena životnih potreba, utvrde minimum za egzistenciju, i na osnovu ovoga novu radničku nadnicu, Na ovaj je način regulisano bilo i pitanje nadnica rudarskih radnika u državnim rudnicima uglja u Bosni,

21, jula 1920, zaključen je izmedju Saveza Rudarskih Radnika (centrala u Beogradu) i Rudarskog Odseka Bosanske Pokrajinske Uprave »Radni ugovor«, koji je Ministarstvo Šuma i Ruda potvrdilo 6. avgšusta iste godine, dok je sam ugovor stupio na snagu sa 1, avgusta 1920, Ugovor je obuhvatao sve radne odnose i uslove, a u pitanju nadnica sadržavao je sledeću najvažniju odredbu: »Svaka tri meseca, računajući od dana kada ovaj sporazum stupi na snagu, imaju se obe ugovarajuće strane — bilo na inicijativu Saveza Rudarskih Radnika, bilo na inicijativu Rudar= skog Odseka Zemaljske Vlade, sastati u svrhu eventualne revizije ovog sporazuma, naročito ako bi nastupilo osetno skakanje ili padanje cena životnih namirnica«,

Ma da, kako rekosmo, Jugoslavija ne spada u red potpuno upropašćenih valuta, tri meseca je ipak rok u kome se mogu cene životnih potreba znatno da izmene, Skakanje cena osobito je osetno za one kategorije radnika koje svoju nadnicu nisu još mogle podići na jednu znaftniju visinu, Medju takve najgore plaćene radnike dolaze u prvom redu rudarski radnici, i svako i najmanje skakanje cena životnih potreba znači težak udar za njihove i inače već gladne nadnice.

U prvome tromesečju, od stupanja na snagu pomenutog »Radnog ugovora«, cene životnih namirnica u Bosni i Hercegovini bile su skočile za 42%, Kod takova poskupljenja, Savez Rudarskih Radnika, na osnovu cilirane odredbe Radnog Ugovora, izneo je Rudarskom Odseku potrebu da se nadnice povećaju; tražena je povišica: za rudare kopače, pomoćnike kopača, i vozače 30%; za zanatlije 40% a za ostale nekvalifikovane radnike 45%, Zahtevana povećana nadnica za rudare kopače iznosila bi 72 krune (I8 dinara), jer je njihova dotadašnja nadnica bila samo 13.84 dinara; dok su nadnice nekvalifikovanih radnika bile 10 i 11 dinara, — Radnika zaposlenih u državnim rudnicima u Bosni bilo je 5100, Taj broj radnika plaćala je država dnevno sa 238,841 kruna, dok su joj oni dnevno privredjivali 321,029 kruna; što znači, da je prosečno svaki radnik bio plaćan sa 46.83 kruna (11.70 din) a da je na njemu država imala zarade 62.94 krune (15.70 din), Ove brojke jasno pokazuju bedan položaj rudara u Bosni, U vreme kada su vodjeni pregovori, i kada je izbio štrajk, cene glavnih životnih namirnica bile su sledeće {u Tuzli):

310