Nova Evropa

Simbolika Aleksandra Bloka.

U doba velike Francuske Revolucije, nemački romantičar Novalis, sanjao je san o plavom cvetu, Njegova četrnajstgodišnja Sofija, to je religija, ne ljubav, Sve je stavio u odnos prema Sofiji, i mistički obradio: religiju, ljubav, prirodu, državu, A kad je Sofija umrla, nješa je misticizam počeo da guta: hteo je čak i fiziku u općim crtama da preradi mistički, Revoluciju ne razume, ona da muči, Nezadovoljan savremenošću a preterani individualista, on ne sanja o lepšoj budućnosti društva već sa očima upravljenim k nebu peva ovu reakcijonu

esmu: 5 || ЕУ

i »Ich fande Unruh im Getimmel, — Und Bolan ioson Grom Zu

Haus; — Ver hielte ohne Freund' im Himmel, — \er hielte da auf Erden aus?«

Umro je i suviše mlad, sa himnom na usnama nebesnoj Mariji, On je bio časovnik koji je pokazao nekoliko najtananijih časova čovekove duše, nč i duše čovečanstva, U priličnoj meri, njemu je nedostajalo socijalno čulo, — kako bi se izrazio o njemu današnji socijolog, —

U vreme gradjanskoga rata, u jeku svirepe borbe izmedju Gvelfa i Gibelina, večiti izgnanik iz zavičaja, Dante Aligijeri, gaji uzvišeni kult prema svojoj Madoni, do poslednjeg daha svoga žvota, 1 ko bi mogao da zatvori oko pred fenomenom koji nosi ime Dante, pred veličanstvenim utiskom koji izaziva Beatriča, pesnikova madona, koju je pesnik jednom video, kao devetogodišnju devojčicu, i to vidjenje naznačio u svome dnevniku sa »Incipit Vita Nova«! Po njenoj smrti, mračan i sumoran, on peva o mističnoj katoličkoj ruži, i umrloj Beatriči upravlja ovu simboličnu pesmu (S 42, u »Vita

Nuova«): »Visoko iznad pokretnih sfera — Lebdi uzdah ponikao u mome srcu,

— Njega privlači Mila u svete prostore — Snagom suza, — Prispe li onamo kamo stalno teži — Posmatra on obožavanu sliku žene, — U takvom sjaju divnu i ljupku, — Da duh na njenoj svetlosti oživi , . ,«

Proteran iz otadžbine, u tudjini, za Dantea i dalje ostaje Beatriča simvolom ličnog spasenja, Nezadovoljan okolinom, on ne peva revolucijonarne pesme, i ne sanja o socijalnom progresu, već se sprema za pesmu lične osvete i ličnog spasenja, za Božanstvenu Komediju, i piše (S 43, u »Vita Nuova«):

»Ako Je volja onoga, koji je sve te stvari stvorio i oživeo, da moj život traje još koju godinu, nadam se da ću o Njoj reći što još nikad o smrtnoj ženi nije rečeno,« —

U doba ruske revolucije 1905, i socijalnog prevrata 1917 godine, Aleksandar Blok, ruski pesnik, takodje je nesrećan i nezadovoljan sadašnjicom, Samo, njegova žena (»Prekrasna Dama«, »Neглакотка«, »Овитан РусБ«) nije simvol individualne sreće, ni sred-

38