Nova Evropa

Sama dakle logička interpretacija ne dostaje da riješimo naše pitanje, pa treba da se ogledamo i za drugim hermeneutičkim sredstvima. U tom pravcu možemo prije svega ispitati, koju je intenciju imao u ovom slučaju zakonodavac, kad je normirao postupak kod ovih imenovanja. Znamo dobro da volja zakonodavca nije nipošto mjerodavna, i da vrijedi ono što je zakonodavac rekao a ne ono što je mislio reći; ali u interpretaciji zakonskih norama takozvana r atio legšislatoris svakako je jedan jak argumenat., U saborskim, dakle, raspravama koje su vodjene o promjenama i nadopunama sveučilišnog zakona od 5, siječnja 1874 (dne 19.—21. jula 1894), bila je jedna od glavnih tema autonomija sveučilišta pri postavljanju sveučilišnih profesora, Iz stenografskih zapisnika možemo se uvjeriti, da su i govornici većine i govornici opozicije u neobičnom skladu isticali, da se univerzitetskim zakonom zagrebačkom sveučilištu ne želi dati neka autonomija u pogledu imenovanja profesora, i da vlada nije nikako vezana na predlog, nego da ona može svoj predlog učiniti i mimo a i protiv predloga profesorskog zbora o kojem je riječ u 58, 22, 23, Treba samo pročitati o tome govore izvjestitelja: Dra. Tome Maretića, Dra, Josipa Pliverića, Dra, Šandora Egersdorfera, bana Kuena Hedervarija od vladine većine, pa onda govore Dra, Josipa Franka, Dra, Milana Amruša, i Kugena Kumičića od opozicije ; dok ljudi iz vladine većine brane opravdanost toga što se profesorskim zborovima sveučilišnim zakonom ne d4 autonomija u pogledu postavljanja univerzitetskih profesora, dotle opozicijonalni govornici oštro kritikuju što si je vlada pridržala pravo da ona može ı mimo profesorskih zborova učiniti svoj predlog, Nikome nije bilo ni na kraj pameti, da je sveučiličnim zakonom u tom pogledu zajamčena autonomija sveučilišta, Da bi se ovo pravo vlade još jače naglasilo, izmijenjen je i sam tekst zakona od 1874: tamo je bilo govora o tome, da ban podnosi »predlog profesorskoš zbora (SS, 22. i 23,) previšnjemu mjestu«, a sada glasi norma: »Redovite i izvanredne prolesore imenuje njegovo ces, i kr, apostolsko Veličanstvo kralj, na predlog kr, zem., vlade (22, 23.)«, Šta se ovim htjelo, nije doista teško vidjeti, pa to nećemo dalje ni dokazivati, — A. onda, nažalost, bila je i praksa pri imenovanju profesora takova da se na njoj nije mogla izgraditi autonomija našeg zagrebačkog Sveučilišta u pravcu postavljanja profesora, Imajući u vidu pojedine slučajeve, moramo doći do zaključka, da je vlada doduše u pravilu bazirala svoj predlog na predlog zbora, ali je pored toga činila mnogobrojne iznimke , te je bilo vrlo mnogo slučajeva gdje je samostalno postupala i predlagala kralju takove kandidate koje zbor nije predložio, Fatalno je pri tome, da pojedini zborovi, kad bi do takog imenovanja došlo, u premnogim slučajevima nisu niti remonstrirali radi neke povrijede zakona, tako da je ova interpretacija dobila snažan juristički osnov,

Iz svega ovoga, prinudjeni smo izvesti zaključak, da vlada ne postupa protuzakonito ako predloži kralju za imenovanje nekog kandidata, kojega zbor njoj nije predložio,

221