Nova Evropa

materijalnih blaga na prvo mesto krčilo je puta i teoretskom materijalizmu, Najviše je pristalica sticala Epikurova filozofija, grčkog porekla, ali jako omiljena u rimskom društvu kad je ovo bilo u raspadanju,

Grčki filozož Epikur naglašavao je, doduše, da su duhovna uživanja nešto više od telesnih uživanja; ali učenjem, da čovek, jer je smrfan, pripada samo čulnom svetu, navodio je svoje privrženike na misao da je materija sve, On je, doduše, učio штетепозн u telesnim uživanjima, ali sred onakova raskoša i razbluda, kakav je u Rimu vladao, bila Je i umerenost tolika neumerenost da je rastvarala život, i Epikurova nauka izmetla se brzo u kult Bahu i Veneri, koji se onda, u potonjim vremenima, i naziva epikurejstvom,

Keakcija takom epikurejstvu bio je, kako kod Jelina tako ı kod Rimljana, stojicizam, filozoHija Zenona i Kleanta, kod Rimljana Seneke, Epikteta {Grka po poreklu i predavnom jeziku), Marka Avrelija, i drugih,

Stojicizam medju Rimljanima značio je ustuk demoralizaciji, Која se sa Istoka zajedno sa blagom. bila prenela, Ideal mu beše vraćanje k staroj prostoti i jednostavnosti u životu, strogom moralu predaka, i preziramje telesnih uživanja Која. množe bolove u životu, Čulnost je svojstvo životinja, a čovekove razurmnosti dostojna je samo emancipacija od svega spo= ljašnjeg, materijalnog, — emancipacija od čulnoga, strasti, i želja, Čovek se, po stojicima, ne meri spoljašnjim položajem ni bogatstvom nego vrlinom, Dužnost je čoveka, po stojičkom učenju, uzdržavati se i pregorevali, i za moralni ideal trpeti zlo koje nije drugo nego dopuna dobrom,

Najbolji ljudi rimskog društva bili su stojici; ali je njih bilo i suviše malo a da bi zadržali struju koja je u propast vodila, Stojicizam kao filozolski pravac mišljenja nije osvajao: široke mase rimskog društva, ali je malo kasnije, kao religija, kao religijozno osećanje, izmenio lice starog društva,

Hrišćanstvo nije isto što i slojicizam, niti je grčkog ili rimskog porekla; ali je uzimalo iz kultura naroda koji ga primahu ono što Je služilo njegovim idejama, pa fako i ideji da treba savladjivati plotske želje i čulnost, Vasilije Veliki, organizator monaštva na Istoku, izrekom kaže, da je monaštvo. usavršavanje stare mudrosti siromaštva Zenona, Kleanta, i Dijogena, Srodnost dva učenja vidi se i iz toga, što su mnogi Se= neku smatrali za tajnog Hrišćanina, Naš pisac, odnosno prevodilac, dobro je učinio što je uporedio neke moralne principe Epiktetove sa principima hrišćanskog morala,

Savremeno kulturno čovečanstvo, zbog snaženja ргоizvodnje i materijalnog blagostanja, i zbog negovanja huma=nizma kojem je osnov u klasičnoj nastavi, dospelo je u položaj.

509 |