Nova Evropa

državši novac za sebe, podju ха njim u Firencu, U poštanskim kolima stigne on oko dva sata u Podjibonsi, zamak na zemljištu Firence, udaljen od drada na osamnaest ili dvadeset milja, Tu, kao na sigurnu mestu, leže da otpočine,

XXIX, — Malo zatim, stigoše pet glasnika Pape Julija, koji su imali naredbu da da, 6degod da našli, dovedu natrag. Ali, kako se nalazio na mestu gde mu nisu mogli ništa silom, i Mikelanjolo im pretio da će ih, ako pokušaju ikakvo nasilje, dati poubijati, to oni okrenuše molitida i preklinjati, Ali im ni to nije pomoSlo; jedino im napokon dade odgovor na Papino pismo, koje su mu bili doneli; u tom je odđovoru on naročito naznačio, da su da Sdlasnici dostišli tek u Firenci; tako da Papa shvati da ба nisu mogli odvući natra8 protivu nješove volje, Papino je pismo otprilike Slasilo ovako: da videći pismo, odmah se povrati naаб. Nato je Mikelanjolo odgovorio ukratko: da se on me misli povratiti, a da nije za svoju dobru i vernu službu zaslužio onako postupanje: da bude ispred nječa teran, kao kakav nesrećnik; i budući da Njegova Svetost neće dalje da nastavi sa Grobnicom, da je on bez obaveze, 1 da se neće ni na drušćo da obavezuje. Tako zabeleživši dam ma pismu, kako rekosmo, te otpustivši Slasnike, otide on u Firencu, gde su, za tri meseca, koliko je tu ostao, bila upućena Sinjoriji tri naredjenja, puna pretnji, kojima se traži da ga natrag pošlju bilo milom bilo silom,

ХХХН. — Stigavši Jednog jutra u Bolonju, i otišavši u San Petronije da sluša misu, dodjoše mu odjedared ususret papski dvorjanici, koji ga prepoznaše i odvedoše pred Njegovu Svetost, koja se nalazila baš za stolom u palači Šesnaestorice. Kad ба је Sveti Otac pred sobom video, reče mu namrsSodjena lica: »Ti si trebao da dodješ da potražiš nas, a ne da čekaš da mi dodjemo po ftebe«, hoteći time da kaže, kako je on, Njegova Svetost, došavši u Bolonju, 6rad mnogo bliži Firenci nego što je Rim, namerno došao da potraži nječa, МиКкејапјо1о, КеКпиуз5, бјазпо je zatražio da mu oprosti, izvinjavajući se da nije sagrešio iz zlobe već iz srdžbe, nemogavši podneti da bude onako oteran s vrata. Papa je stajao pognute glave, neoddovarajući, i izgledajući zbunjen, Tada se umeša kardinal Soderini, da bi izvinio i preporučio Mikelanjola, pa reče: »Vaša Svetosti, oprostite mu njegovu grešku, jer je sagrešio u neznanju, Slikari su svi ovakovi.« Nato mu Papa rasrdjen odgovori: »Ti hoćeš da kažeš da je neotesan, što mi nismo rekli, Neznalica i nesrećnik si ti, a ne on, Idi mi s očiju, nesrećo jedna!« A kad ovaj nije odmah pošao, Ћао је од рартић зјиби izduran udarcima, kako je običavao da priča Mikelanjolo, Tako Papa, iskalivši veći deo svoda Sneva

262