Nova Evropa

jedan režim zakonitosti, a da nisu prošle kroz Нђегајће ustanove i oblike demokratske vladavine, Ovaj je fakat sam po sebi neosporam, ali on nipošto ne pobija drugi jedan fakat, isto tako neosporan, a taj je: da se Italija konstitujisala u nacijonainu Državu, slobodnu i unitarističku, jedino posredstvom liberalnih ideja i oblika slobodne demokratije, Državno jedinstvo, nacijonalnost, i demokratija, slivaju se u istorijsku činjenici našeg Rizordžimenta, — o tome nikakva diskusija nije тобисба. U drugim zemljama Evrope mogu konzervativne stranke da se pozivaju na tradiciju nacijonalne veličine i državnog prestiža, — u Italiji ne, U Haliji ne može da postoji stranka, sa nacijoпајпот tradicijom, koja bi prevazišla datum i doba našeg Rizordžimenta, t, j, koja bi prešla preko fundamentalnog fakta postajanja liberalnih i demokratskih institucija, Ako bi medju nama bila kakva stramka koja bi htela da predje preko te činjenice, i to zato da bi se uhvatila za stari režim, oma bi se po fatalnosti stvari morala držati upravljajućih klasa slabašnih i ropskih državica, u kojima je Italija bila razdeljena i ponižena kroz vekove, a koje su rasturene unitarističkim vaskrsom našeg naroda, koji je s pomoću slobode i demokratije obrazovao svoje nacijonalno jedinstvo ,.,,

Danas, prvi put од дапа Којћ је Каушг prolazio u punom 'sjaju kroz Subalpinski Parlamenat, Italija prisustvuje političkoj alirmaciji klasa i krugova koji su otvoreno izjavili svoje nesuglasje sa liberalnom konstitucijom, i koji ulažu materi jalnu snagu da bi zadržali Zemlju, protivu volje gradjana, izvan njene normalne aplikacije, Moglo bi se ove političke snage nazvati jednom velikom konzervativnom sirankom, u smislu Spavente, kad se tome ne bi protivilo pomanjkanje prave religijoznosti {loše podržavane veštačkom egzaltacijom narodne tradicije, koju posle svako determinuje na svoj način); ovo se pomanjkanje otkriva naročito neprestanim isticanjem religije sa ciljevima otvoreno političkim,,, U stvari, ove su se političke snage stavile u pokret, u svojoj najnovijoj alirmaciji, radi ovih dvaju fundamentalnih motiva: socijalna odbrana od boljševičke navale, i sentimentalno iskorišćavanje pobedničkog rata, Što se tiče socijalne odbrane, ona je izvršena s uspehom, pre i još više posle oružane intervencije, zakonima ekonomske realnosti, koji su usled posleratne krize i nezaposlenja uverili proletarijat da treba da smatra mnadnice, barem prolazno, pre kao neku korist nego li kao svoga neprijatelja, Što se pak tiče drugoga motiva, to sve govori više zato da u njemu freba pre gledati spoljaašnu stranu nego li intimnu realnost reakcijonarnog pokreta, koji ne predstavlja više snažne interese i duboke imslinkte klasa, koje su njime upravljale i koje 'su ga podržavale i od njega vukle koristi,

345