Nova Evropa

бибпоз! да #2 njih vade naučno-filozofske istine, i da izgradjuju sistematsku nauku. U njegovim je romanima mnogo više prave i originalne filozofije nego li u njegovim stručno filozofskim traktatima; pa iako je istina, da je u pojedinim slučajevima u njemu umeilnik podlegao moralistu — ·3 ovo ireba razumefi u tom smislu, da je u različnim momentima svog Života Tolstoj, doživevši razočaranje u umetnosti, svu svoju snagu i sve svoje interese posvećivao pilanjima #Н10zofsko-moralnim, Ova neprekidna i naporna borba izmedju umetnika, moralista, i čoveka, izazivala je naravno u Tolstoju niz zanimljivih protivurečja, iako pritom treba imati u vidu, da je na polju umetničkog stvaranja u njemu pobedjivao uvek samo umetnik,

Jedna od osnovnih tačaka Tolstojeva moralno-filozofIskog nauka, ili takozvanog »tolstovstva«, bila je »neprotivljenje zlu silom«, U stvari, Tolstoj je taj svoj nauk neprekidno i odlučno izneveravao i narušavao., U samoj svojoj prirodi on je bio pravi i nepomirljivi buntovnik, koji se celog svog života neprekidno i bez kompromisa borio za svoje ideale. Pokornost i krotkost, koje je tražila njegova teorija, bili su sasvim tudji njegovoj strastvenoj i protestantskoj naravi, Bio je: uverljivi neprijatelj autoriteta, jer Je držao da je njihov uticaj pogšibeljan za razvoj slobodne i nezavisne čovečanske misli i volje. Borbi s autoritetima posvetio je mnogo truda, snage, i talenta, Магобтн пјебоу бпеу izazivali su okamenjeni i mrtvi zahtevi zvanične Crkve i opštepriznatog morala. Ali, u borbi protivu njih, on je zapravo hteo da na mesto njihovo postavi svoj novi religijozno-moralni nauk, svoje »novo evandjelje«, u čiju je nesumnjivu spasonosnost duboko verovao. Dakle — {jedne lance hteo je zameniti drugima, pa tako, ma i nehotice, moralnu slobodu čoveka uništiti, Takvim rezultatima dovodila je Tolstoja borba u njemu čoveka sa misliocem-moralistom. Do sličnih posledica dovodio je Tolstoja i sukob izmedju umetnika i mislioca-moralista. — Uzevši za osnov svojeg moralnog učenja ljubav prema bližnjem, Tolstoj ne provodi to stalno u svome umetilničkom stvaranju, pa se katkada kao umetnik može nazvati čak i mizantropom. U svakom slučaju, on je uvek trezno i nemilosrdno otkrivao duboko sebičnu narav čoveka, razdirući navlaku licemerja sa postupaka ljudi, pošto je sagledao i osetio duboke moralne mane čoveka, koje su često samo vešto prikrivene. On je prstom ukazivao na beskrajnu niskost i pokvarenost čoveka, koji najuzvišenije i najdublje proživljavanje može da pokvari licemerjem i neiskrenošću. Treba se samo setiti figura, kao što je Poznišev {»Krajcerova sonata«), kojega spopada bes

308