Nova Evropa

opredelio za srpsku i latinsku crkvu. U silnim seobama dobija a Bosni i Hercegovini prevagu stanovništvo iz stare države Nemanjića, donoseći nacijonalnu misao čisto srpsku, štaviše velikosrpsku, t, j. misao ujedinjenja svih Srba, pošto su stare granice porušili Turci, To je bio novi slobodarski pokret, sasvim oprečan onome autonomaškom, — on je bio iredentistički, Austrija se do juče tužila na veliko-srpsku propadandu u Bosni i Hercedovini. Stvarno, ona je postojala, ali već od onih prvih vekova pod Turcima, po sili istorije, i nije došla porukama ni šapatom, nedo s pesmom begunaca i plotunima hajduka.

I tako je zemaljska tradicija još više prekinuta, i zabo"та епа Као тајо Која и svetu. Banove i kraljeve, i sve teške borbe, i samog velikoga Tvrtka, odneo je zaborav pre nego što su dali inspiracije ijednom pesniku docnijih pokolenja, pa za novu Bosnu ne znače savršeno ništa. Kad je Austrija u novije vreme pokušala da okupi Bosance i Hercegovce idejom podgrejane bosanske narodnosti, to je izazvalo odvratnost.

Staro autonomaštvo koje su, u novoj versko-prosvetnoj Oorijentaciji, branili bosanski begovi, i nova iredentistička misao srpska, a zatim i hrvatska, uhvatile su se odmah u koštac i medjusobno paralisale, Vidnog i prvoklasnog učešća imali su Bosanci i Hercedovci u opštenarodnim srpskim bunama protiv Turaka, već od 16-og veka, nezaostajući inicijativom za Srbijom i Crnom Gorom. Ova iredentistička struja, zadahnuta idejom Nemanjića, našla je svoje pristaše i u katoličkom delu naroda. Ona je očigledno bila jača od one druge, autonomaške, i samo su krivi socijalni momenti što je nije mogla apsorbovati,

Gradaščević, zmaj od Bosne, dolazio je u borbi protiv sultana do Kosova, i koreo ljuto kneza Miloša što neće da mu se pridruži; kao što se Rizvanbegović grlio s Vladikom Radom; osećali su oni zajednicu rase, ali da prime i poglede srpskih kneževa na svet, da napuste srednjevekovne feudalne privilegije, izjednače se s rajom, to nisu mogli učiniti bez sile, kao što nije mogla nijedna aristokratija da popusti demosu. Taj nepremostivi jaz javljao se svaki čas, i kad bi se pokušalo nešto zajednički da radi, pa čak i uoči Oslobodjenja, kad je proces nacijonalizacije Muslimana bio jači, i savez Srba i Muslimana protiv vlade izgledao gotov, S druge strane Beč, u koji su se Hrvati iz Hrvatske i posle razočaranja, po nevolji, uzdali oslobodjenju od Madžara, počeo je davati svoja obećanja i katolicima u Bosni, Objektivan posmatrač razumeće sasvim bosanske Hrvate da su, osećajući sve življe duhovne veze sa jednovernom braćom Dalmacije i Hrvatske, počeli da se orijentišu prema Ćesaru, prema pijemonteškoj ulozi Hrvatske. Jezujiti, vekovni pomagači Beča, uneli su onda mržnju i versko slepilo. I došla je jedna Velika Sila evropska da omete pri-

142