Nova Evropa

celosti produktivno upotirebljen, produkcijona sredstva i produktivnost боуебјеб rada razvija se bržim tempom nego što raste stanovništvo, Ali, u tim momentima ne ostaju neupotrebljene samo produktivne snage relativno suvišnog stanovništva, već ostaju neupotrebljeni i produkti — materijalna dobra; sem viška življa, postoji i prividna hiperprodukcija dobara, kao nužna posledica realno уе коб зибКкопхшта, Problem relativno prekobrojnog stanovništva, kao i svaku drugu pojavu ekonomsko-društvene stvarnosti, treba svestrano prodiskutovati, i predložiti potrebne ekonomsko-socijalno-političke mere, tek nakon objektivnog upoznanja društva u kom se pojava formirala i razvijala,

Tendencija bržes mmnoženja ljudi, s obzirom na vremenski paralelnu produkciju dobara, nije ni po svom obimu ni po svojoj brzini tako velika ni konstantna, da bi se mogla i figurativno prikazati onako kako ju je naprimer Maltus prikazao, a počotovo ne matematski tačno. Maltus je zakonu populacije dao hiperbolisano značenje. Ali ni neomaltuzijanske mere nisu ekonomski-socijalno u društvu fundirane, jer Je modućnost proširenja granica razvitka ekonomskih зпаба još uvek u velikoj meri moguća, dok sve većim blagostanjem, tojest evolucijom realnih produkcijonih snag4& i njihovom širom upotrebom, nesamo da nativitet življa ne raste ubrzanim tempom, Već donekle u izvesnoj meri čak opada, a da čovečjoj vrsti od toda ipak ne preti ni propast usled samoubojstva ni posledice superpopulacije. Drušim rečima, koelicijent nativiteta i broj slučajeva smrti, istorijski gledan kao socijalna pojava izvesnih ekonomskih produkcijonih odnos4, izšleda, nesamo da ne ide naporedo sa razvojem blagostanja, već donekle stoji u obrnutom srazmeru sa veličinom čistog prihoda, a osobito sa visinom nadnica,

Dejstvo ekonomskih prilika i faktora oseća se, dakako, u prvom redu na populaciji, kroz celu istoriju brojčanog kretanja Сомебјеб roda, ali ne u vidu, da plodnost — kao fizijološka osobina — opada na višim stepenima biološkog života, t. j. kod takozvanih »viših klasa« i kulturnijih (razume se, bogatijih) narodA; a istorijski uslovi za postepeno razvijanje produktivnih snagA sve se više razvijaju uz tehničku snagu proizvodnje i proizvodno stanovništvo, Suvišak stamovništva, razume se relativni suvišalk, potreban je za današnju fazu privredne produkcije, jer on tvori »rezervnu industrijsku armiju«, tu neophodnu poludu i uslov za uspešno provodjenje kapitalističkos načina privredjivanja {za ikoji mora uvek da postoji dovoljan, pa i suvišan, broj raspoloživih radnih ruku), Rekrutovanje relativno suvišnogS stanovništva nije, prema tome, posledica apsolutno preteranog mmoženja ili neobuzdano8š prirodnosS prirasta nižih klasa, već predstavlja nužnost, da se omogući razvoj industrijske pro-

446