Nova Evropa

dvadeset lica, ostaće klasičnim dokumemtom pokušaja monopolisanja »nacijonalne svesti« u smislu kako smo o tome napred govorili; odđovor Komore nije izostao i smrvio je u prah nesamo izjavu ovih »najuglednijih advokata« nečćo i čitavu njihovu grešno začetu »alkciju«. Široka javnost, koja je sa zadovoljstvom primila Sšlas o Memorandumu i njegovu sadržinu, ima sada prilike da uz osmeh komentariše spontanu i toliko podvučenu »nacijonalnu svest« polpisnikA »izjave«, medju kojima se ističu mnoga nacijonalno-rasna imena — ali ne od naše nacije i od naše rase, Габтеђаске теупозпе годођиђе-адуоКаје nadmašili su Jedino ona dva-tri vesela zadarska pravnika koji su u Splitu došli na srećnu misao, da u vidu štampanog letka (bez oznake štamparije i odgovornog »urednika«) izdadu jednu »izjavu«, i pod nju potpišu ravno 67 splitskih društava — sportskih, karitativnih, filatelističkih, i t, d, — još pre nego što је ogromna većina tih društava dala svoju privolu, dakle neovla. štenmol. .

U Beogradu, medjutim, 6de je Memorandum izazvao više interesovanja nedo sve što је dosad dolazilo iz Zagreba, nisu ni studenti ni advokati ni društva kao takova našli u njemu ništa »deletističko« ni »antidržavno«, pa su čak mnogi političari i ličnosti na vrlo istaknutim položajima mišljenja, da je u njemu kritika odmerena i zahtevi opravdani, i da samo stranački zaslepljeni ljudi mogu tu videti nešto »strašno«; dok se u isto doba obrazovala drupa istaknutih neutralnih intelektualaca koja je pozdravila apel zagrebačkih drugova, pa je i sama dala izraza svome uverenju o potrebi koncentracije narodnih зпаба, u vidu jedne predstavke upućene takodjer kr, Namesnicima. U isto vreme, gotovo, održan je u Beogradu javan zbor jedne postojeće stranke, koju vode marodni poslanici današnje Skupštine, na kojemu su Sovornici otvoreno, i pred masama delegata iz svih krajeva zemlje, postavili kudikamo radikalnije zahteve i programe, i kritikovali mnogo oštrije postojeće stanje, nešo Zagrebački Memorandum, Njihove govore i izveštaje sa zbora doneli su i beogradski i zagrebački i splitski listovi a da -— koliko je nama poznato — miko nije protestovao, Nama to može biti samo milo i pravo, pa nam je drago i kad čitamo kako slobodno diskutuje o prilikama u zemlji i o potrebama unutrašnjeg sredjivanja »Otadžbina« G. Ljubomira Ljotića; ali ne možemo a da se ne pitamo: zašto je to dopušteno političkim strankama i javnim radnicima u Beogradu, javno, a nije dopušteno poznatim rodoljubima i oprobanim Jugoslovenima u Zagrebu, u mnogo skromnijem vidu i obimu, čak ni u poverljivoj predstavci kr. Namesnicima? — Evo i konkretnog razloga zašto to pitamo,

Puštajući namerno s vida predstavku beogradskih intelektualaca, koja se pridružila Zagrebačkom Memorandumu,

435