Nova Evropa

ı pomalo megalomanski podvig, kojim Duče nastoji da prekrije svoje unutarnje poteškoće jednim vanjskim uspjehom, talijanska štampa bučno je opluživala nezasitni Albijon da drušfima озрогауа pravo na ono što je sam bezbroj puta u svoJoj kolonijalnoj politici počinio. Možda je od svih optužaba na račun Britanije aluzija o narodu »koji je naučen da pet puta na dan jede« najkarakterističnija za čitav зрог: Ђобаја, kolonijama saturirana Britanija stoji na putu Dučeovih osnova да nadje kruha za suvišak talijanskog stanovništva... Musolini Je doduše u to vrijeme često боуопо 10 »tradicijonalnom prijateljstvu« talijanskog naroda prema Velikoj Britaniji, naglašavajući da nema nikakve namjere ugroziti britanske interese; ali se, na drugoj strani, obnova Rimskog Imperija, o kojoj Duče ne može a da ne govori svojim sljedbenicima, ne da ni zamisliti bez бтиbog zadiranja u te interese. Budućnost Italije leži u Africi, veli Duče; ali i — bar izvjesnim dijelom — britanska sadašnjost, dodaje logični Englez. A ni Musolinijeva izjava, da su lijepe riječi dobre ali topovi još bolji, makoliko bila u skladu s čitavom ideologijom fašizma, sigurno nije mogla djelovati umirujući na javno mišljenje u razoružanoj Engleskoj, pogotovo ne u vrijeme kad čitava Evropa živi u znaku psihoze straha i uzajamnog nepovjerenja,

Dva dana nakon zauzeća Adis-Abebe pozvao je Musolini k sebi dopisnika lista »Daily Mail« — jednog od rijetkih italofilskih listova u zemlji —, i dao mu intervju da ga objavi; medju svakako najznačajnije tačke te izjave spada njegova tvrdnja, da Italija osvojenjem Etijopije stupa u red »zadovoljenih« zemalja, t. j. da su talijanske kolonijalne ambicije ostvarene. U istom je intervju-u Duče još izjavio, da Italija uopće nema nikakvih aspiracija u Ešiptu i susjednom području Sudana, i konačno je kategorički demantirao glasine koje su stalno optuživale Italiju, da ona preko svojih agenata poltpiruje židovskoarapske sukobe u Palestini nastojeći da iz njih izbije politički kapital. Utisak ovih izjavšd, čini se, bio je daleko od onoga što ga je Duče očekivao. Umjesto popuštanja napetosti odnos4, nastupilo je pogoršanje: štampa u Engleskoj shvatila je Musolinijeve riječi kao prikrivenu prijetnju, kao otvoreno pokazivanje prstom na ranjava mjesta na tijelu Imperija; naglašavalo se da, primjerice, u Egiptu na svakos Engleza dolazi više od dva Talijana, i isticala sistematska protubritanska propašanda u toku posljednjih g8odin4 u toj zemlji,

Drugo iznenadjenje doživio je Musolini ne kao rezultat svojih izjava nego svojih djela, Kad je Italija gomilala čete na granici talijanske Libije i Edipta, nadajući se da će time ubiti dvije muhe u isti mah: ubrzati prodiranje u Abesiniju i izvršiti pritisak na Englesku, postigao je Duče nepoželjni efekat, da je Egipat, koji se od proglašenja nezavisnosti (1922) neprestano bunio protiv zadržavanja britanskih trup4 u svojoj zemlji, za-

32