Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

64

Stenografske beleške

i sve struje odobravaju, dotle ove grupe drugih ograničuju, koja smatraju da su nužna iz eminentne pogibelji u kojima svaka nova država postoji, stavljaju predlog: da se ta ograničenja stave u prelazna naredjenja, i da se ukinu, čim nestane te pogibelji, koja sili vladu, odnosno ove grupe koje vladu pomažu, da stave ta ograničenja. Drugi dio predloga, koji bi se unio u prelazna naredjenja glasi ovako (čita): Može se zabraniti izlaženje odnosno rasturanje novina i štampanih spisa, koji izazivaju: mržnju protiv države kao celine, verski ili plemenski razdor; a tako isto i kad posredno pozivaju gradjane da silom menjaju Ustav ili zemaljske zakone, samo ako se iz napisa očevidno vidi, da se time ide na tako pozivanje gradjana. Kada prestane naročita potreba, ovi se propisi mogu ukinuti zakonom. Ovom delu predloga može se prigovoriti, da on teže skučava slobodu štampe, ali u koliko mu i stavi taj prigovor, on ne može da bude snažan, jer je intencija i grupa i vlade, da ova ograničenja prestanu, čim prestanu one pogibelji, koje .još danas ne dadu da se naša država potpuno sredi. Mi smo imali jedan anomalan slučaj u povesti, gde je blizu 70% državne teritorije i pučanstva prisajedinjeno staroj slobodnoj državi, a vi svi dobro znate da su prilike kako su »e razvijale zadnjih godina ovde, doneli toliko pogibelji za našu državu, da mi još danas nismo svesni, hoće li te prilike uskoro da se kalmiraju, a kamo li da prestanu; i sem toga mi smo svi svesni da naša država od davnih davnina nije mogla da uopšte nastane u ovom prostranstvu za to, što smo bili na putu nebrojenim našim dušmanima. A kad ovaj svetski dogadjaj, koji je omogućio da nastane naša Kraljevina na celom tom prostranstvu, nije mogao da izbriše one dušmane koji su stoljećima sprečavali nastanak te države, jer se njihovi interesi u tom prostranstvu bitno kose sa interesima našima, i dokle god smo sv.esni, da gotovo svi naši susjedi sa očitim neprijateljstvom rade protiv naše države ne samo iz vana nego nastoje i iznutra da donesu nereda i nemira, onda sam ja uveren kao i grupe, kojima imam čast pripadati, da je potreba, da država ima jedno sredstvo, kojim će suzbijati te invektive protiv sredjivanja prilika u našoj državi. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. dr. Živko Jovanovič. Dr. Živko Jovanovič: Pre svega ja bih molio za jedno obaveštenje. Da li ovu korekturu, koju je predložio g. dr. Tomljenović mi možemo da smatramo u isti mah kao i korekturu, koju je vlada primila? (Glasovi: jes). Predsednik dr. Momčilo Ninčić : Gospodin ministar je izjavio, da prima ovu izmenu gosp. dra. Tomljenovića. Dr. Živko Jovanovič: Prema tome ostaje mi da govorim o ovome članu s obzirom na izjavu koju je dao g. dr. Tomljenović. I ako bez sumnje ova izmena, u izvesnom obliku, predstavlja napredak prema prvom članu, pred-

loženom u projektu Vlade g. Pašića, ipak, i ovako kako je sada redigovan, ovaj član ne garantuje i ne daje slobodu štampe. 1 kad bismo mogli o ovom pitanju raspravljati 25 dana i to bi bilo malo s obzirom na važnost ovoga pitanja i s obzirom na ovu zemlju i na prilike, u kojima živimo. I kad tako govorim, ne govorim iz nekih teorijskih razloga, niti apstraktnih, nego s obzirom na iskustva, koja smo mi, koja je naša partija i uopšte opozicija imala ovde za sve vreme, od kada je nastala država. Gospodo, ja bi želeo da čujem i sa suprotne strane, kako bi neko od gospode mogao da izadje iz ove dileme, u koju se zatvara, hteo ne hteo. Kaže se, štampa je slobodna. Kaže se po tom nekoliko stavova, nekoliko rečenica, koje apsolutno pokazuju, da štampa nije slobodna. Je li slobodna štampa, kad se ostavlja policijskoj vlasti, da po svojoj volji protumači, koji je spis uperen protiv sigurnosti države, koji je spis uperen na to, da razvija mržnju protiv države, koji je spis uperen na to, da uvredi Vladaoca ili člana Kraljevskog Doma, kojoj je spis uperen na to, da zasluži po neku od ovih inkriminacija? Dokle god je ostavljeno ma komu bilo članu policijske vlasti, da tako tumači na taj način, onda dotle nema od dve stvari, ili nemate slobodne štampe, onda kažete, vi odredbe ove unesite, a princip slobodne štampe neka spava, ili unesite princip slobodne štampe, onda izbacite sva prava i svu vlast, koju ste dali organima policijske vlasti .Trećega nema. Ja bi želeo, da čujem nekoga od gospode, koji će treću stvar izlaza iz ove dileme kazati. Medjutim, mi, i za vreme rata i posle rata, sa našim novinama videli smo, kako to pravo iskorišćuje policijska vlast. Kaže se, da se za vreme rata i za vreme mobilizacije, ne kaže se da li za vrerne opšte mobilizacije ili delomične, može ustanoviti preventivna cenzura. Mi smo za vreme rata u našim novinama, koje su morale svaki drugi dan da menjaju inie, jer se nalazilo, da pišu stvari, koje su nezgodne za vojne operacije, mi smo pisali stvari, koje su isto tako slične i isto se tako odnose na vojsku, koliko je ovaj Ustav slobodouman, pa nam se svaki dan najnevinije stvari, koje nemaju nikakove veze sa vojnim operacijama, cenzurisalo. Mi smo posle rata a i za vreme rata god. 1918. i god. 1919. vrlo često pisali stvari, koje se nisu na ništa drugo odnosile, nego na politički rad vlade ili bilo kojeg činovnika. I tu je cenzura nešto nalazila, što je opasno' kod vojne operacije. Vi kažete, imate sud, pa se tuži, obori se stvar i kvit. Pardon, gospodo. Pre svega za vreme rata mi to nismo imali. A danas di znamo, kako to suviše skupo košta, jer mi smo materijalno silno oštećeni, pa smo dobili, da prekosutra tek izdajemo ono, što se u stvari napisalo pre dva dana i što se s obzirom na udaljenost i s obzirom na rdjav saobraćaj'ima saopštiti tek posle nekoliko dana.