Ritam

zbog muzičkih kvaliteta onda ja vraćam svoje Grammyje." Umeđuvremenu, Frank Farian, gazda i producent Milli Vanilli, čovek koji je sam razobličio svoje štičenike u trenutku kada su tražili da zaista pevaju na svojim pločama, planira đa nastavi posao pod istim imenom bez zlosrečnih Roba Pilatusa i Faba Morvana. A zašto i ne bi pošto verovatno ispravno zaključuje da većinu posetilaca diskoteka i kupaca izrazito komercijalno orijentisane plesne muzike i ne zanima ko u stvari izvodi te pesme. Frank Farian je, inače, čovek koji se proslavio kao Svengali grupe Boпеу M sredinom sedamdesetih i pronalaskom jedinog crnca bez sluha, člana istoimenog sastava. Možda je umesto njega pevao neki naš Hercegovac? Sting je u svom pismu još rekao da misli da je ovaj slučaj uplašio puno Ijudi koji ne pevaju i ne sviraju na svojim pločama. Ma kako imao dobre namere, mislim da se vara. Slučaj sa Milli Vanilli (što pokazuje i činjenica da se njihovi spotovi ne vrte ništa ređe) na izvestan način je pod piaštom

skandala samo ozakonjivanje te prakse. I kraj jednog davno započetog ciklusa. Prve ploče, pre svega jazza i ozbiljne muzike, predstavljalesu pokušaj što vemije reprodukcije koncerta. Razvoj tehnologije i tržišta, što je koincidiralo sa fenomenom rock’n’rolla, obrnuo je situaciju. Koncerti su sve više postajali reprodukcije osnovnog tržišnog medija - ploče. Danas kada je vi-

deo glavno sredstvo marketinga i promocije, vizuelni sadržaji su ključni identifikacioni elemenat. Ukratko rečeno, nekada su ploče bile uspomena na koncert ili igranku, zatim su živi nastupi postali uspomena inicirana pločom i vezana za nju, da bi sva završilo živom rekonstrukcijom sadržaja koji su primarno primljeni preko videa. Poslovica "Koliko para, toliko muzike” se u okvirima vrhunski komercijalnog show-

Da li ste se zapitali kako se Madonna ili New Kids On The Block nikada пе zadišu izvodeći sve vreme besomučnu i iscrpljujuću koreografiju koja je sigurno napornija od naše prvoligaške fudbalske utakmice.

businessa pretvorila u "Koliko para, toliko slika". Praksa o kojoj reč, još uvek nije postala preovlađujuća, ali ilustrativno govori o procesu promene percepcije koji diktira industrija zabave u potrazi za maksimalnom efikasnočću. JoS uvek većina izvođača zaista peva i svira na svojim koncertima, a elektronlka sc viSc koristi kao "štaka" za postizanje određenih elekata ili u slučaju da je neka od zvezda iz bilo kog razloga indisponirana. Ali, gde je granica? Kad iz preskupih Synclavier digitalnih sintetizatora čujemo zvuk pravog simfonijskog orkestra ili hora to je još ovek OK. Zašto onda ne bi oni zamenili prehlađenu zvezdu glasom koji je snimljen na svirci nekoliko dana ranije. Michael Jackson je na svojoj Bad turneji pre dve godine sa sobom nosio dva Synclaviera (oko 250.000 funti svaki) koji su imali gotovo isti tretman kao i on. Jacko, poznato je, spava u mehuru sa specijalnom mešavinom kiseonika, dok su sprave bivale smeštene u specijalne "čiste prostorije" sa preko pet tona mašinerije za održavanje najpovoljnijih mogućih klimatskih uslova.

6