RTV Teorija i praksa

Posmatrajući ove susrete, gledaoci žele da saznaju šta se stvarno dogodilo, kako bi imali odnos prema odlukama suda i njihovoj ispravnosti. Ali stvamost ne nudi takvu sigurnost i naš poraz biva isto tako veliki kao i naša zbunjenost prilikom uključivanja u dramu. Ništa u ovoj seriji nije crno ili belo. Nema slika izvorne brutalnosti i svireposti kakvih je bilo u ostalim Vajsmanovim filmovima. Međutim, iako izgleda da je u ovoj seriji svaka ličnost dosledno predstavljena, one povremeno deluju kao da su lišene osećanja. Sudija je pomenuto napastvovanje devojčice predstavio kao veoma ozbiljan zločin i kažnjiv smrću na električnoj stolid. Publika za momenat oseća nasilje . . . Sedamnaestogodišnji mladić optužen za učestvovanje u oružanoj pljački, tvrdio je da je to činio »pod pritiskom i prinudom«, pa je molio da bude izveden pred sud zajedno sa devetnaestogodišnjim prestupnikom koji ga je uvukao u ovaj prekršaj. Njegov advokat se upoznao sa slučajem na dan isleđivanja i prihvatio sporazum sa sudijom. Oni su se složili da krivično gonjenje može da donese mlađem prestupniku kaznu od dvadeset godina zatvora. Zanemarujući dečakove želje, branilac je tražio da tužba bude svedena na običnu pljačku. Sudija ga je kratkim postupkom osudio na popravni dom. Dečak je plakao: »Ja sam nevin. Osetio sam da sam u klopd. Zar nema nikakve pravde za mene?« Bio je to tnučan trenutak i gledalac bi teško mogao da se složi sa sudijom i braniocem, uprkos njihovom iskrenom übedenju da je to »najbolja stvar« za dečaka. I sudnica, kao i dokumentarac, mogu da povrede svoje žrtve. Roditelji dece koja su se pojavila na ekranu uložili su žalbe. Stvar je privukla pažnju američke javnosti, ali zakonska mogućnost da se ovakvim molbama izađe u susret onemoguäla je ponovno emitovanje ovakvog programa. Film istine, zbog svoje prirode uvek preti da optereti svoje učesnike. Stiče se utisak da su u Sudu maloletnima ljudi pozvani da saučestvuju u sopstvenom poniženju. Prilikom prikazivanja nekih najintimnijih scena gledaoci oseéaju da su uvučeni u igru kao voajeri. Činjenica je da film istine teško operiše bez pristanka učesnika. A postavlja se pitanje: zašto učesnik i posmatrač daju svoj pristanak? Da li je to želja da se vide na ekranu

99