RTV Teorija i praksa

različite operativne modalitete unutar ovih medija? Kako je ovaj broj posvećen uglavnom kablu*, ja ću se potruditi da njega akeentiram uz pravo da se na drugom mestu duže zadržim na makro i mikro televiziji. U svakom slučaju i ma kakve da su specificare razlike koje ćemo utvrditi, važno je još reći da poruke u sve tri vrste ovog medija prolaze kroz elektronski ekran, koji je svuda postao novi agens-posrednik. Sto se tiče »kreativnosti« može se reći da ona označava želju duha da iziđe iz stečenog, uobičajenog, iz tutine, ukratko u najširem smislu da iziđe iz uslovljenog i da prihvati stav novatorstva, invenciju koja osporava čin ponavljanja**. Makro-televizija U bilo kakvim uslovima se manifestovala i bilo kakvim ciljevima težila (profit, kultura, propaganda) može se šematski reći da se ona suštinski karakteriše željom da pridobije što je moguće veci broj gledalaca, a da bi to postigla upotrebljava sva raspoloživa sredstva. U svemoćni Odašiljač su uključeni mnogobrojni izolovani prijemnici. Emisija, centrifugaina i jednosmerna, sluša striktnu hijerarhiju. Snaga ekonomsko-političke moći je utoliko veća ukoliko je gledalačka publika šira. Svojom makro strukturom i svojom zavisnošću od moći (od vlasti) makro televizija ima tendenciju ka funkcionisanju po formulama koje obezbeđuju najefikasnije uređenje, tj. u najvećoj mogućoj meri homogenu produkciju. Tako se klasične »misije« informisanje, obrazovanje, zabava definišu u granicama koje se takođe nal.aze i u definicijama »shema«, »programa« ili čak »žanrova« (informacije, drame, raznovrsne emisije, igre itd.)- Isto tako informativne emisije u kojima bi se mogli očekivati i nepredviđeni momenti, svedene su na jedan uobičajeni tok, koji je poznat iako je podela implicitna: na početku »šok« novosti, zatim mime informacije izložbe, kulturni događaji, sportski rezultati i na kraju ostaju mnogostruke zalihe kritika kojima se po potrebi sve popunjava. Tako su, na primer, »Dosijea ekrana« sa svojim vernicima postala prave »liturgije«. Isto je sa spikerkama u njihovoj dvostrukoj pomoćnoj ulozi i majke i starije sestre.

* Studija je štampana u časopisu COMMUNICATIONS, br. 21, 1974, god. čiji svi prilozi tretiraju problem televizije која se distribuirà putem kabla (Prim, prev.) ** Za ovakvu definiciju ističem da je samo polazna tačka, nikako finalna. Izraz »kreativnost« upotrebljava se u obrazovanju podrazumevajući obnavljanje tradicionalne pedagogije, upotrebljava se u industri ji i administraciji u smislu osvežavanja znanja radnika, posebno rukovodećeg kadra, kako bi se povećala rentabilnost preduzeća, pa shodno tome niču brojni kursevi pod nazivom »kreativni«, organizovani u tesnoj vezi sa upravljanjem.

60