RTV Teorija i praksa

KNJIGE I ČASOPISI MISIJA TV DRAME

Ivan Rastegorac

O trećoj svesci »Antologije TV drame « i povodom nje

Dobiti istinsku šansu za kreativan čin na televiziji to je, moramo priznati, za naše pisce još uvek retka zgoda. Priliku da svoje suštinske umetničke spoznaje i viđenja uobliči u celinu i pokaže brojnom televizijskom gledalištu pisac, izgleda, može da dobije samo u dramskim redakcijama, a tek izuzetno i u onim drugim. U emisijama čisto medijumskog profila i karaktera, u emisijama vrlo ođređenih zahteva i neminovnih svakojakih prilagođavanja njemu, ako je već uključen u posao, ne preostaje ništa drugo nego da se i sam prilagođava, da bude jedan od sarađnika, čovek od đuha i pera u slučajevima kada zatreba kakav komentar, dijalog, song i slično. U poslednje vreme režisere su počeli da đele na »autore« i »zanatlije«. Moglo bi se reći da je i posao pisca na televiziji u sadašnjim okolnostima, osim u dramskim ređakcijama, umnogome zanatske prirode. Potreba za dobrim zanatlijom, uostalom, očekivana je i neminovna posledica pretvaranja televizije u neku vrstu industrije, serijske industrije sa neumoljivom konkretnom trakom. No, kada kažemo zanatlija daleko smo od pomisli đa toj reči, a priori, damo pežorativan smisao, da pod njom obavezno pođrazumevamo malverzacije, banalnosti ili trikove »zanata«. »Ponekad je bolje raditi dobar komercijalni film, nego loš autorski«, kaže Pierre Kast. Ovaj stav, besumpje, može se primeniti i na televiziju.

OAZA PRAVE KREATIVNOSTI Uprkos činjenicama da je rad na televizijskoj drami kolektivan stvaralački čin, da u ovom činu, čak, učestvuje »onoliko stvaralaca koliko i ijudi koji na njemu rade«, uprkos moćima i nemoćima, mogućnostima i nemogućnostima tehničkih televizijskih sredstava činjenica je da, u krajnjoj instanci, na poprištu ostaju dva umetnički odgovorna lica: pisac TV đrame i njen režiser. Što će reći, TV drama je autorsko polje, oaza prave kreativnosti na televiziji. Zbog toga što svakodnevna traka programa, i protiv naše volje, ponekad nudi neđovoljno sadržajna ostvarepja ili, u svakom slučaju, mnoštvo brzih, neobrađenih informacija potrebno je shvatiti značaj i ođbraniti mirni kutak za umetnički oplemenjenu, sintetizovanu materiju kakva je TV drama i nastojati da taj kutak preraste u odaju u koju će gleđalac ulaziti sa izvesnim poštovanjem. Po svemu sudeći Radio-televizija Beograd i njena Dramska redakcija prvog TV programa shvatile su značaj misije koju vrši TV drama i, za razliku od drugih programa, trajan sjaj koji imaju najbolja ostvarenja iz ove oblasti. Da je tako svedoče nam tri sveske »Antologije TV drame« koje je Radio-televizija Beograd do sada objavila: prve dve 1969, a treću 1975. godine. Protivno običaju naših pozorišnih ili, recimo, filmskih kuća, koje nas sa tekstovima postavljenih

108