RTV Teorija i praksa

21. Treba težiti da se subjektivne strane novinarskog stvaralaštva unapređuju i jačaju, a potiskuju subjektivistički elementi sporadičnog, nenaučnog načina rada. 22. Pored subjektivnih uslova novinarskog stvaranja, koji se izražavaju u političko-stručnim kvalifikacijama i takvim principijelnim obeležjima kao što su partijnost, naučnost, vezanost za mase itd., postoji nekoliko osobina i sposobnosti koje utiču na stvaralačko mišljenje novinara: prvo, sposobnost zapažanja; drugo, novinarska sposobnost gledanja; to je dijalektički način posmatranja, koje omogućava da se iz društvenog sklopa izabere i istakne određena činjenica i, obratno, da se konkretna pojava postavi u istorijski i društveni sklop; treće, originalnost, četvrto, mašta, peto, stvaralačko mišljenje. 23. Važno pitanje predstavljaju redakcijski uslovi. Oni mogu da unaprede ili spreče individualno stvaranje.

24. Bitna pretpostavka jeste fond informacija o nekoj temi. Мога se težiti da se fond pojedinca proširi, bilo ličnom ili institucionalnom podelom rada. 25. Potrebno je izgraditi informativnu mrežu dopisnika, usmeren rad na dopisima gledalaca i sistematsko korišćenje preteklih informacija. 26. Stvaralački poteneijal novinara-pojedinca može se povećati primenom kolektivnog metoda, ali to ne zamenjuje individualni rad na prilogu, nego ga oslobađa, slučajnosti, usmerava ga i unapređuje. 27. Prednost grupe u stvaralačkom procesu đolazi naročito do izražaja kad određeni kvantitativni procesi moraju da pređu u viši kvalitet. U praksi se tada koriste savetovanja: tematska i koncepcijska. 28. Suština kolektivnog stvaralačkog procesa nije u »uniformisanju«, nego u individualnoj obradi kolektivnih podstreka, koji proširuju i obogaćuju sposobnost pojedinca da sagleda bitno.

Žarko Carič

124