RTV Teorija i praksa

vlada naprotiv nesigurnost i strah, izazvan time što mi s jedne strane živimo u svetu koji se stalno menja, a s druge strane ncjasno je kojcm cilju vode te promene i koji je smisao razvitka. Ostala je nezadovoljena čovekova potreba da živi u okolnostima koje imaju smisla i da dobije uverljive odgovore na stara pitanja o tome odakle dolazi i kuda ide. Ovaj nedostatak povečava se još time što većinna promena koje danas opažamo, pre stvaraju utisak da nas vode u katastrofu nego što nas uveravaju đa idemo u susret boljoj budučnosti. Makluan se prihvata jako raširenog nezadovoljstva našom sadašnjicom i precizira to. On kritikuje sklonost ka individualizmu, specijalizaciju, ravnodušnost, siromaštvo osečanja, prevlast razuma, razaranje okoline tehnizacijom bez prepreka. Ovim negativnim pojavama epohe Makluan suprotstavlja bolju prošlost i bolju budućnost. Plemenski čovek, kako ga on prikazuje, imao je sve što nama danas nedostaje, i prema tome, pomoču medija, treba sve ponovno da dobijemo samo još savršenije. Za budučnost Makluan proriče upravo ono što mi svi želimo: bratstvo, homogenost, isticanje osečanja, bogat unutrašnji život. 44 Makluan ne samo da govori o našim strahovanjima i željama, on i dokazuje da je sadašnjost nesavršena, a da će budučnost biti bolja. Tačnije rečeno, navodi jedan razlog: medije, Kako sc ovo obrazloženje pri samo donekle kritičkom posmatranju pokazujc odmah kao netačno, ono mora da ima druge prednosti koje Ijudi slede. Makluanova teorija je verovatno zbog toga za mnoge privlačna, jer operiše monokauzalnim načinom posmatranja. Jedan jedini i uz to lako shvatljiv uzrok treba da je iza svih pojava ovog sveta. Očito da takva filozofija, onom ko u nju veruje, pojednostavljuje zadovoljenjc potrcbe za orijentacijom i nalaženjem smisla. Sledeča prednost medija kao jedinog uzroka je u tome što dopušta da se objasne slabosti sadašnjosti i da se kao sigurne

44 U jednom nedavno objavljenom članku, Makluan ponavlja svoje stare teze i poseže u opisu novog ćoveka za terminologijom kulture droga; elektronski čovek daje prvenstvo dijalogu i hoće da neposredno učestvuje. Pošto kod brzine svetlosti ništa na zcmlji ne može da bude daleko, elektronski čovek daje prvenstvo unutrašnjem izletu nasuprot spoljnom unutrašnjem predelu nasuprot spoljnom. Marshall McLuhan: At the moment of Sputnik thc planet becamc a global theater in ivhich there are no spectators but only actors, u: „journal of Communication 24", 1974, str. 50.

105