RTV Teorija i praksa

televiziju, pokazuje da je odstupanje od proseka devet serija za svega ± 3% (u drugoj seriji 1972. godine taj procenat je bio 71, a u 1973/П svega 65%). Sa sigurnošću možemo da kažerao da se u proseku ne događa da su svi televizori u Republici uključeni niti da se svaki žitelj domaćinstva koje poseduje TV aparat susreće sa televizijskim programom. Ako se malo upustimo u prognoziranje daljeg razvoja televizije u našoj republici, u dogledno vreme može se očekivati povećanje broja TV prijemnika, a time i broja gledalaca u apsolutnom iznosu, dok se procentualno povećanje broja lica koja redovno prate televizijski program ne bi moglo očekivati u osetnijem procentu. To, po našem mišljenju, znači da dalji prodor televizije neće zavisiti isključivo od povećavanja kupovne moći stanovništva, mada se u ovoj fazi taj faktor ne može isključiti, već pre svega od programske orijentacije TV Beograd i ostalih RTV stanica u okviru JRT. Razume se da ni slobodno vreme kao faktor nije bez uticaja na gledanje televizije, a ni ostale aktivnosti građana. Mi, međutim, ne raspolažemo podacima o slobodnom vremenu građana, ali se pouzdano zna da jedan broj lica iz objektivnih razloga nije u mogučnosti da koristi televiziju kao informativno sredstvo jer se u vreme „udarnog” programa nalazi na svojim radnim mestima.

STAROSNA STRUKTURA GLEDALACA

Da li se televizija raora gledati samo sa vlastitog TV prijemnika? Sva naša istraživanja pokazuju da je odgovor

125