RTV Teorija i praksa

nije uvek lako odrediti. Ako je neki glas izgovoren pogrešno to će se odmah primetiti, ali ako nije izgovoren po prihvatljivim normama, takvo procenjivanje već zahteva neka znanja koja se stiču prilično složenim proučavanjima fonetskih osobina jezika. Detaljnija procenjivanja za sada nisu od nekog posebnog značaja iako bismo želeli samo da ukažemo na njihovu ulogu. Glasovi mogu biti nosioci govornih navika, a upravo o njima, o tim navikama, je ovde reč. Otuda možemo biti zadovoljni ako se razvije osećanje o pravilnosti izgovora glasova samo toliko koliko oni odudaraju od uobičajenih izgovornih normi, ukoliko zasežu u loš izgovor, ili ukoliko se glasovi toliko otuđe od književnog izgovora da pređu u područje govorne patologije, Ako, na primer, neko zamenjuje r sa v, ili c' sa c, odnosno d sa dž, ili ako neko izgovara s, z, š, ž tako da se ceo izgovor reči deformiše, tada više nije reč o odstupanju od književnih glasovnih normi, več 0 govornim manama. Celokupna govorna slika može biti prijatna ili neprijatna. Govor može biti kultivisan i neoplemenjen itd. Sve ove opšte govorne osobine mogu da posluže kao povod da se razvije naše posmatranje jezika i da se orijentišemo u govornim navikama naših sagovornika, Ako te govorne navike sagovornika posmatramo duže vremena i ako se i sami kroz to posmatranje izoštrimo da možemo ne samo oceniti šta je dobro a šta nije, šta je prihvatljivo u govoru, a šta u govoru odstupa od normalnog, tada smo u stanju i da dobre strane govora iznijansiramo na nekoliko stepeni od prihvatljivog do izvrsnog, a isto tako bismo mogli da usavršimo i naše posmatranje neprihvatljivih govornih navika koje bismo takođe mogli da raslojimo na nekoliko stepeni, sve do ružnog 1 patološki devijantnog govora. Sve ove do sada nabrojane osobine govornih navika možemo grupisati tako da se govornikove osobine ispolje sa dovoljno jasnoče, da se odredi njegov govorni status. To određivanje opštih govornih osobina može biti od velike koristi svima onima koji bi želeli da razviju svoj jezički izraz, da ga oplemene, učine gipkim da bi se u svakoj situaciji mogli jezički snači na adekvatan način. A pored toga takvo ocenjivanje govora Ijudi iz sredine u kojoj se krečemo doprineče da tu sredinu jezički upoznamo, da otkrijemo njene dobre i loše strane, i da odredimo i svoje mesto među njima.

138