RTV Teorija i praksa

su ocenjeni; čak je ocena govomika van kuče nešto viša nego onih iz Radio-Beograda. Međutim, istaknut je i niz problema koji, prema mišljenju govomika, zahtevaju mnogo energičnije angažovanje Radio-Beograda. Za razliku od prošlog savetovanja, kada je ogromna večina isticala potrebu žestokog obračuna sa šundom i kičom, ovoga puta preovladalo je mišljenje da se taj obračim ne sme vršiti po cenu gubljenja kontakta sa slušaocima. Neke dileme ipak su i dalje prisutne. Ako imamo u vidu da je sve što je zaista dobro uvek imalo mesta u programima Radio-Beograda, onda ostaje otvoreno pitanje dokle možemo spuštati kriterijume i ispod koje granice ne bismo smeli iči, bez obzira na „izazov populamosti”. Izraženo je takođe mišljenje da u ponašanju slušalaca nisu spome dobre kompozicije (njih ionako svi emituju) niti one osrednje, na ivici između šunda i kiča oko kojih se nekad dvoumimo da li da ih emitujemo ili ne, več one najgore, kakve se i danas štampaju i mogu čuti na radio-talasima večine lokalnih stanica. Radio-Beograd ih je energično odbacio рге mnogo godina, ali on sam ne raože mnogo više da učini ako ne želi da ostane bez, slušalaca. O slušanosti Radio-Beograda, u poređenju sa lokalnim radio-stanicama, čulo se i mišljenje da nije novokomponovana narodna muzika jedini faktor opredeljivanja Naime, ona se čuje samo u emisijama Želje slušalaca,a one nisu jedine ni najslušanije na programima lokalnog radija. Ovo značajno pitanje zahteva širi sociološki odgovor.

156