RTV Teorija i praksa

moral, estetiku, opštu pristojnost i dobar ukus, i da stimulišu umetničku kreativnost. Teško je utvrditi gde ili kada je to primenjeno. Nijedan programer nikada nije pozvan na odgovornost što nije odgovorio tim svojim obavezama. Emisije su odbacivane zbog negativnog stanovišta prema seksu, drogama i nasilju, ali nikad zbog toga što ne podstiču kulturu i opštu pristojnost. Zabavna uloga televizije se smatra ideološki neutralnom. Sećajući se političkih efekata iz doba diktatorstva, država ne želi da upravlja televizijskim ili radio-mrežama. Umesto toga, prednost daje nekoj vrsti privatnog domena nad kojim de facto ima političku kontrolu. Ako aktivnost programera ograničavaju spoljni pritisci, što i jeste slučaj, izuzev političkih problema (kod kojih se obično slažu sa vladom), zvanična pravila ne sputavaju sadržaj emisija. Ali ga sputava moć reklamnih agencija i njihovih klijenata. Zato što često strani kapital kontroliše ove agencije, programeri su pioni inostranih trgovaca. Stil i sadržaj Kolumbijske televizije određuje veoma ograničen mehanizam, naročito reklamni dolar koji će podržati samo one emisije koje privlače masovni auditorij. Ograničenje inostranog programa na 25%, uvedeno 1973, ukinuto je 1974. godine. Samo reklame na televiziji donose sredstva četiri puta veća od godišnjeg budžeta koji televiziji daje država. Više od polovine vremena emitovanja programira „Pul”, a 46% programiraju 33 sitna programera. Međutim, 70% novca od reklama uzima „Pul”. Najveća preduzeča koja reklamiraju ргеко Kolumbijske televizije su: „Colgate-Palmolive” (godišnje investicije 25 miliona pezosa), „Lever Brothers” (godišnja ulaganja 15 miliona pezosa), „Cicolac, La Rosa California Maggi” (12 miliona pezosa), lutrije (10 miliona), Grasco sapuni i ulja (б miliona), Luz, Postobon (5 miliona), ~Ley Department Stores” (6 miliona), „Cheesebrough Ponds” (4 miliona), obveznice za izgradnju (4 miliona), Bayerove laboratorije (4 miliona), osiguravajuće kompanije (5 miliona), „Johnson & Johnson” (4 miliona) i ~Quaker, Inc.” (4 miliona). Ističu se dve vrste preduzeća koja daju sredstva za reklamiranje i ona ukazuju na aktivnost nacionalnih i multinacionalnih preduzeća tokom šezdesetih godina. Multinacionalna preduzeća koristila su televiziju da bi otvorila tržišta i obezbedila zahtev

60