RTV Teorija i praksa

programa daju emisije u isto vreme. Možda je malo iznenađujuće što su TV gledaoci više voleli razonodu od informacija. Eto kako su iskoristili slobodu izbora između ova dva programa. Moglo se u početku pomisliti da če manji broj gledalaca duže pratiti specijalne emisije, no to se nije desilo: ovu vrstu programa prate Ijudi koji obično provode veliki deo vremena pored televizora. NEKOLIKO ZAKLJUČAKA Uvek je nezgodno ocenjivati svoje sopstvene napore (bilo da je reč o pojedincu ili o ustanovi). Mnogi metodološki problemi su se postavili, a rešili su ih uglavnom saradnici SR. Treba svakako priči sa izvesnim rezervama rezultatima koji su prikazani u izveštajima raznih studijskih grupa, no ovde se ipak može izvući nekoliko bitnih zaključaka: 1. Sistem je komplikovan i u početku se trebalo sukobiti sa brojnim problemima Oni su postepeno uklanjani i može se reči da ovakav sistem uglavnom zadovoljava. 2. Da bi se održavao sistem sa dva nezavisna programa, potreban je iznos za 11 miliona švedskih kruna veći nego za jedan jedinstven program, 3. Regionalne stanice su stekle veču nezavisnost i dobro su se privikle na ovaj sistem. Uprkos povečanju fondova koji su dodeljeni regionalnim stanicama, ograničena sredstva kojima raspolažu male pokrajine još uvek ih stavljaju u neugodan položaj. 4. Mnogi producenti se ne osečaju zaista uključenim u „stimulativno takmičenje”, za razliku od izvesnih članova direkcije oba programa i informativnog osoblja. 5. Produkcija programa u celini uzev nije postala manje „ozbiljna” niti više „komercijalizovana” u odnosu na vreme kada je postojao jedan jedinstveni program. 6. U mnogim produkcionim odeljenjima razvila se polivalentnost i raznovrsnost. Uloženi su veliki napori kako bi se pronašle nove formule i ostvarile pristupačnije emisije. 7. Produkcija oba programa je postala sve sličnija, uprkos značajnim razlikama koje i dalje ostaju.

124